Sredinom 1980-ih romantična veza Dražena Petrovića, vrlo vještog košarkaša Jugoslavije, i Sanje Doležal, omiljene pjevačice Novih fosila, bila je česta tema razgovora.
Sanja je svojom karizmom i vokalnim talentom osvojila publiku cijelog Balkana, stvarajući uzbuđenje ne samo zbog svojih glazbenih sposobnosti, već i zbog magnetske prisutnosti koja je privlačila pozornost gdje god je nastupala.
Njezine živahne zelene oči, duga plava kosa i zadivljujući osmijeh zavoljeli su je publiku dok je njezina karijera s New Fossilima napredovala. Preuzevši mjesto vokala od Đurđice Barlović, brzo se nametnula kao poznato lice koje je bendu ulilo svježu energiju. Naime, njezina izvedba pjesme “Tvoja košulja plava” istaknula se i postala omiljeni hit među obožavateljima diljem regije, učvrstivši njezinu prisutnost u glazbenoj industriji.
Osamdesetih, dok je njezina glazbena karijera bila na vrhuncu, javnost je bila jednako zaokupljena njezinim romantičnim životom, posebice vezom s Draženom Petrovićem. U tom razdoblju blistao je na košarkaškim terenima, osvajajući obožavatelje diljem Jugoslavije svojim impresivnim talentom i šarmom.
Romansa Sanje i Dražena započela je na jedinstven način, ne slučajno već kao dio dobro smišljene strategije. Kako prenose izvori poput 24sata.hr, Zoran Škugor, menadžer Novih fosila, skovao je plan kojim je želio povećati medijsku prisutnost benda i učvrstiti njihov položaj u glazbenoj industriji. Unatoč njihovoj postojećoj popularnosti i rasprodanim koncertima, Škugor je smatrao da im zanimljiv narativ može pomoći da zadrže svoju važnost. Stoga je predložio ideju da se Sanja i Dražen javno prikažu kao par kako bi izazvali interes i dodatno osnažili medijsku scenu.
- Prvi susret Sanje i Dražena bio je pomno dogovoren i dogodio se u jednom zagrebačkom klubu, gdje su se Sanji pridružili i njezini roditelji. Ovaj skup, koji je trebao zaokupiti interes i novinara i javnosti, brzo je zadobio željenu pozornost. Dražen je počeo često posjećivati Sanjine nastupe, dok je Sanja revno pratila njegove košarkaške partije. Njihovo javno “druženje” doimalo se romantičnom pričom koja je osvojila publiku, a oboje su, svjesni prednosti koje ono može ponuditi, nastavili igrati tu ulogu za javnost, unatoč tome što je sve bilo pažljivo orkestrirano.
Ono što je počelo kao izmišljena medijska priča razvilo se u istinsku i iskrenu romansu. Emocionalna veza koju su dijelili nadmašila je njihove početne dogovore i postala autentična; međutim, sudbina im je postavila značajne prepreke. Draženova karijera brzo ga je odvela novom i dalekom putanjom, prisiljavajući ih da podnose teškoće razdvojenosti. Sanja se često osvrće na njihov posljednji susret, prisjećajući se kako joj srce još uvijek lupa kad čuje poznate melodije “I Still Love You”. Ova melodija u njoj pobuđuje plimu tuge i sjećanja na izgubljeno vrijeme, evocirajući drage trenutke u kojima su zajedno uživali.
Dražen Petrović rođen je 22. listopada 1964. u Šibeniku, gdje je od malih nogu pokazivao izniman entuzijazam za košarku. Njegova predanost praksi i neumoljiva želja za postignućem bili su očiti čak iu njegovom djetinjstvu, jer je često provodio sate na lokalnim sudovima bruseći svoje vještine. Ova predanost dovela je do toga da ga prozovu “Mozartom košarke”, što je naslov koji odražava njegov izvanredan talent, preciznost i jedinstveni stil koji ga je razlikovao od drugih.
Dražen je svoj profesionalni put započeo u svom lokalnom klubu Šibenka, gdje je vrlo brzo, zahvaljujući svojim izvanrednim vještinama, postao ključni igrač sa samo osamnaest godina. Njegov uspon bio je strelovit, plijenio je pažnju košarkaških entuzijasta diljem Jugoslavije. Navijači su mu se divili, a suigrači i suparnici poštivali su njegovu upornost i natjecateljsku prirodu. Godine 1983. osvojio je naslov prvaka Jugoslavije, iako mu je naslov kasnije oduzet zbog proceduralnih problema. Ipak, ovaj incident samo je potaknuo Draženovu odlučnost da dosegne vrhunac svog sporta.
Nakon uspjeha u Šibeniku, Dražen je prešao u Cibonu, gdje je učvrstio reputaciju jednog od najboljih europskih igrača. Tijekom svog boravka u ovom zagrebačkom klubu vodio je Cibonu do nevjerojatnih uspjeha, osvojivši uzastopne naslove europskog prvaka 1985. i 1986. Njegov stil igre karakterizirao je izvanredan spoj preciznog šuta, izvrsnog baratanja loptom i iznimnog razumijevanja timskog rada , što ga čini nezamjenjivim.
Postavio je brojne pogađačke rekorde, a njegovih legendarnih 112 poena u jednoj utakmici urezano je u anale europske košarkaške povijesti. Dražen je na terenu pokazao žar i entuzijazam koji je motivirao sve oko sebe – suigrače, trenere, navijače, pa čak i suparnike.
Kako je došlo vrijeme prijelaza, Dražen je odlučio otići iz Cibone i iskoristiti priliku za Real Madrid. U Španjolskoj je zadržao svoju dominaciju, vodeći momčad do trijumfa na lokalnim turnirima i turnirima pobjednika Kupa Kupa. Njegov dolazak u Real označio je značajan trenutak u europskoj košarci, a Dražen je ponovno potvrdio svoju vrijednost postavši miljenik navijača diljem Španjolske.
Draženova težnja bila je igrati u NBA ligi, vrhuncu košarkaša u to vrijeme. Namjeravao je testirati svoje vještine u najkonkurentnijoj ligi na svijetu, unatoč poteškoćama s kojima su se europski igrači često susretali u Sjedinjenim Državama. Godine 1989. potpisao je ugovor s Portland Trail Blazersima, ali njegov je početak bio izazovan. Kao pridošlica iz Europe, naišao je na prepreke, uključujući ograničeno vrijeme igranja i skepticizam prema europskim sportašima. Unatoč značajnom trudu da poboljša svoju igru i treninge, nedostajalo mu je dovoljno prilika da pokaže svoje sposobnosti. To razdoblje bilo je obilježeno izazovima, ali je dalo i vrijedne lekcije koje su dalje razvijale Draženov karakter.
Godine 1991. njegov transfer u New Jersey Netse predstavljao je ključni trenutak u njegovom NBA putovanju. S Netsima je uspio pokazati cijeli niz svojih talenata, i to je učinio iznimno dobro. Ubrzo se etablirao kao ključni član momčadi, konstantno bilježeći više od 20 koševa po utakmici. Dražen je stekao priznanje kao jedan od najboljih strijelaca lige, slavljen zbog svoje brzine, točnosti i sposobnosti da preuzme kontrolu u kritičnim trenucima. Njegovu predanost cijenili su i suigrači i treneri, dok su se navijači diljem Amerike divili njegovom entuzijazmu i predanosti košarkaškom sportu.
Dražen Petrović bio je više nego samo izniman sportaš; služio je kao izvor inspiracije za nebrojene pojedince zbog svoje neumoljive radne etike i hrabrosti kada se suočio s izazovima. Njegov osebujan karakter i nezasitna želja da pokaže svoje sposobnosti izdvajaju ga. Košarkaška zajednica bila je utonula u tugu nakon tragedije iz 1993. godine, kada je tragično izgubio život u prometnoj nesreći u Njemačkoj. Sa samo 28 godina, svijet je izgubio jednog od svojih najznačajnijih košarkaških talenata.
Zaključak njegova života nije značio kraj njegove pripovijesti; nego se Dražen Petrović pojavio kao amblem košarkaškog duha, ostavljajući neizbrisiv dojam, posebno na one koji su imali sreću svjedočiti njegovom putu. U Zagrebu je Muzej Dražena Petrovića osnovan u spomen na prijelomne trenutke iz njegove karijere, au rodnom Šibeniku dvorana nosi njegovo ime. Za sve sportske entuzijaste, Dražen Petrović opstaje kao legendarna ličnost košarke, inspirirajući generacije i postavljajući mjerila za svakoga tko želi dosegnuti vrhunac uspjeha.