Moguće je da često osjećate iscrpljenost i umor, ali možda niste razmišljali o tome da zbog tog razloga posjetite ljekara, i vjerovatno ste smatrali da to privremeno stanje. Međutim, važno je napomenuti da je kronični umor priznat kao medicinska bolest.
Ukupno 60.000 Srba boluje od ovog stanja, što priznaju prvenstveno samo medicinski radnici i oni koji ga doživljavaju. Prilikom posjete K1, kardiolog dr. Branislav Milovanović istaknuo je da se ova bolest klinički naziva “postviralni sindrom umora”. On ukazuje na to da je povijesno bio povezan s virusnim infekcijama. Doktorica ističe da problem proizlazi iz neprepoznavanja i trivijalizacije ovog stanja.
Profesorica pojašnjava da se umor javlja nakon izvođenja napornih psihičkih ili tjelesnih aktivnosti, ali nestaje uz dostatan san i odmor. Nadalje, umor ne proizlazi samo iz fenomena poznatog kao “sagorijevanje na poslu”, već i iz medicinskog stanja koje se naziva sindrom kroničnog umora.
Dr. Milovanović ističe ozbiljnost ove bolesti koju je Svjetska zdravstvena organizacija prošle godine klasificirala kao R-53.8. Nakon infekcije COVID-om, poprimio je status poput epidemije, dok kod, G-93.3, postoji od 1969. za ‘postvirusni sindrom umora’. Sindrom kroničnog umora smatra se usporedivim s onkološkim bolestima i AIDS-om. Trenutno su u tijeku rasprave u vezi s produljenim COVID-om.
- No, gostujući u Jutarnjem programu naglašava kako je to u osnovi početak sindroma kroničnog umora. Dana 12. svibnja, Europski parlament donio je rezoluciju kojom se priznaje dan čiji je cilj povećanje svijesti o ovoj bolesti, s namjerom da se dodijele posebna sredstva za podupiranje tekućih istraživanja o epidemiji sindroma kroničnog umora, stanja koje može dovesti do invaliditeta. “Ono što najviše zabrinjava je to što pretežno utječe na mlađe pojedince”, primjećuje profesor. Što točno predstavlja kronični umor? Osobe zaražene virusnom bolešću, posebice COVID-19, često prijavljuju osjećaj umora u kombinaciji s kognitivnim poteškoćama, uključujući zaboravnost, probleme u koncentraciji i povećanu razinu nervoze ili tjeskobe, uočenu u 80 posto slučajeva.
Osim toga, mogu podnijeti neurološke manifestacije poput grčenja mišića, osjećaja trnaca, vrtoglavice pri stajanju ili slučajeva nesvjestice. Nadalje, sindrom kroničnog umora obuhvaća dugotrajne i jake glavobolje, kao i nelagodu u mišićima i zglobovima, uz gastrointestinalne probleme poput sindroma iritabilnog crijeva, a svi oni traju dulje od šest mjeseci. Dr. Milovanović ističe da se ovo stanje ne doživljava samo kao bolest, već i kao invaliditet, jer pacijenti postupno postaju nesposobni za rad. Unatoč dostupnosti sofisticiranih dijagnostičkih instrumenata poput skenera, magnetske rezonancije i ultrazvuka, određene abnormalnosti ostaju neotkrivene; u osnovi, glavne promjene se događaju unutar autonomnog živčanog sustava.
Ova zamršena mreža regulira cjelokupan rad svih organa i unutar nje se događaju značajne promjene. Naime, profesor Milovanović posvetio je dva desetljeća ovoj temi i pojašnjava da test točno identificira oštećenje, posebice barorefleksa u karotidnim arterijama, koji ima ključnu ulogu u regulaciji tlaka. Ovo razjašnjava razlog zašto pacijenti često doživljavaju fluktuacije krvnog tlaka, otkucaja srca i nestabilnost, što zahtijeva stalne kardiološke procjene. “Glavni problem leži u nedostatku laboratorija opremljenih za procjenu autonomnog živčanog sustava u regiji. Trenutačno se takve ustanove nalaze u KBC ‘Bežanijska kosa’, Klinici ‘Rebro’ u Zagrebu i KC Ljubljana. Prije 15 godina osnovao sam regionalni centar, a trenutno nadgledam centar u Banjoj Luci”, navodi profesor. Uobičajena pogrešna predodžba koja okružuje ovu bolest je ideja da ona uključuje samo umor i da se može ublažiti odmorom.
Istraživanja su pokazala da se temeljne promjene događaju unutar organela koji se nazivaju mitohondrijima, a oporavak od virusnih infekcija ključan je za rješavanje nastale invalidnosti. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, samo 10 posto pacijenata svjedoči poboljšanju nakon ciljane terapije. No, profesorica Milovanović ističe nužnost multidisciplinarnog pristupa liječenju, oslanjajući se na dva desetljeća iskustva s ovom problematikom, jer ovaj sindrom dovodi do “raspoređivanja” svih tjelesnih sustava. Osnovni pristup uključuje davanje ciljanih lijekova za mitohondrije i nadoknadu vitalnih vitamina i minerala.
Nadalje, mogu se javiti metabolički poremećaji, pri čemu se gastrointestinalni problemi manifestiraju u 80 posto slučajeva, osobito gastrointestinalni sindrom; stoga je ključna uključenost specijalista u proces liječenja, ističe prof. Još jedna zabrinutost je nedovoljno znanje medicinskih stručnjaka o ovom stanju, budući da ono tek treba biti uključeno u sveučilišne nastavne planove i programe. Sindrom kroničnog umora postojao je prije pojave COVID-19, s povezanim vezama među oboljelima.
Preporučljivo je da pojedinci koji se susreću s ovim ili sličnim simptomima potraže liječnički savjet od liječnika, obično liječnika opće prakse. Dr. Milovanović navodi: “U slučaju nesvjestice, vrtoglavice, aritmije ili oscilacija krvnog tlaka bit ćete upućeni neurologu ili kardiologu. Neophodno je napraviti neurološke i kardiološke evaluacije, zatim procjene autonomnog živčanog sustava, dok prati sve promjene.