Jutros je vijest o smrti Bore Đorđevića šokirala cijeli region. Iako je objava njegove smrti nedvojbeno srceparajuća, nije neočekivano da se pojavio val negativnih komentara na društvenim mrežama — trend koji postaje sve prisutniji u našem suvremenom društvu. Bora Đorđević preminuo je u slovenskoj bolnici nakon dugotrajne borbe s opstruktivnom bolešću pluća.
Glazba je bila bit njegova života, au nastupu je ustrajao do svojih posljednjih trenutaka, da bi naposljetku postigao mir uz Dubravku. Kako prenosi Republika, roker je sklopio oporuku nakon što je primijetio značajno pogoršanje zdravstvenog stanja, o čemu je razgovarao sa suprugom prije nego što je hospitaliziran. Naime, Bora je u Malteneu ciljao da sva njegova imovina pripadne nasljednicima s kojima ga veže neraskidiva veza.
Nakon što je na rutinskim pregledima otkrio da mu je zdravlje znatno narušeno, donio je odluku o sastavljanju oporuke. Bio je potpuno svjestan pojedinaca koje je namjeravao označiti kao korisnike, a njegova sadašnja supruga i djeca su primarni primatelji. Unatoč njihovoj dugogodišnjoj neovisnosti, Bora im želi ostaviti u nasljedstvo sve što ona posjeduje.
Supruzi je rekao: “Znaš kako postupiti ako dođe do neočekivanih situacija, a od mene imaju sve.” Međutim, osim ove izjave, on više ništa nije otkrio, kaže izvor “Republike”. S nestrpljenjem iščekujući izlazak novog albuma, kojem je posvetio dosta vremena, kroz stihove je izrazio svoju posljednju želju.
“To što sam postao počasni građanin nakon rođenja u Čačku ispunilo me je neizmjernom radošću. Čačak u meni budi duboke emocije”, rekao je. „Iako sam trenutno na privremenom radu negdje drugdje, mi koji živimo izvan Čačka ćemo se kad-tad vratiti na obronke Jelice da se trajno nastanimo u rodnom gradu.
Podijelio je i želju da jedna ulica u Čačku ponese njegovo ime. Bora je u tom trenutku primijetio: “Obično se takve počasti dodjeljuju posthumno, a iskreno, za mene to nema veliki značaj, jer neću biti tu da uživam u tome.” Izrazio je želju da slično priznanje dobije iu Čačku. Iskreno rečeno, nešto slično sam doživio u beogradskom zoološkom vrtu, gdje se jedna staza zove Borina aleja. Na koncertu u Čačku izveo je “Dvije gitare”, pjesmu koju je radio zajedno s pokojnim basistom Mišom Aleksićem.
Potresan tekst izmamio je publiku do suza, a pjesmu je posvetio Čačanima kao posljednju želju. Stihovi poručuju: “Pošalji moje tijelo u Čačak u Srbiji, a moje srce u Ljubljanu; neka tamo i ostane. Molim vas, nemojte trošiti svoj novac na mene. Ne vidim sebe kao posebno istaknutu osobu.”
Intrigantno je primijetiti da je pjesma “Look at the home of your angels” nastala sasvim spontano 1985. godine i nalazi se na albumu “Truth”, koji dijeli naslov s romanom Thomasa Wolfea koji govori o američkoj krizi. Bora Đorđević je u to vrijeme bio prkosna figura koja se suprotstavljala svima, a pjesma je, kako je rekao, nastala gotovo sama od sebe. Bora je rekao: „Pjesma ‘Pogledaj anđele doma’ nastala je na izvanredan način, jer se suštinski manifestirala neovisno o mojim namjerama.
Iako rima možda nije savršeno usklađena, jednostavno mi je tako palo na pamet. Posvetio sam dosta vremena kako bih osigurao zadovoljstvo svakom pojedinom riječju. Nakon toga, pjesma je počela razvijati vlastiti život. Njegov se utjecaj mijenja ovisno o okruženju – bilo da ga izvodi bend, zbor ili simfonijski orkestar.
U ratnom Vukovaru, gdje su u gledalištu bila samo djeca, ona ima jedinstven zvuk koji podsjeća na predstavu u Štrpcu na Kosovu i Metohiji, istaknuo je. Đorđević se prisjetio trenutka u Beču kada je hor Prvog srpskog pjevačkog društva na polasku voza zapjevao “Pogledaj dom svoj, anđele”. – Bilo je to krajnje nadrealno iskustvo. Našao sam se na praznoj platformi, uplakan dok sam ih slušao kako pjevaju kao anđeli. “Prvi put u povijesti austrijskih željeznica polazak vlaka je odgođen do završetka pjesme”, primijetio je Đorđević. Mnogi su ovu pjesmu predlagali za himnu Srbije.
Đorđević je ranije za “Politiku” podijelio oduševljenje učestalošću izvođenja ove svečane pjesme. On je primijetio da postoji pokret koji se zalaže da se ova pjesma proglasi himnom Srbije. Iako je priznao da nacionalna himna već postoji, ovaj je prijedlog smatrao gestom divljenja.
