Nakon mjesec dana mog posla, moj je šef opetovano tražio dodatne zadatke koji nadilaze moje službene odgovornosti. Čak i s diplomom prava, otišao sam toliko daleko da sam mu pomogao oko osobnih stvari. Iako bi neki mogli reći da me nije poštovao, odlučio sam ostati ravnodušan, budući da su se njegovi ljubazni izrazi zahvalnosti i zahtjevi za uslugu stalno događali tijekom radnog vremena.
Ranije bih odlazio s posla 30 minuta do sat vremena prije rasporeda, pazeći da završim svoj 8-satni radni dan. Međutim, nakon što sam jučer primio plaću, otkrio sam da sam dobio dvostruku naknadu od moje normalne plaće. Zaintrigiran ovom nepodudarnošću, otišao sam u ured svog šefa da se raspitam je li došlo do pogreške. Na moje iznenađenje, on je odgovorio: “Nema greške.
Vrijedni ste plaće koja je dvostruko veća od one koju trenutno zarađujete. Bez ikakvih zahtjeva ili očekivanja od mene, čovjek ne samo da je osigurao moju uobičajenu plaću, već me iznenadio i božićnicom uz dodatni bonus za pomoć koju sam ponudio. Ključno je naglasiti da naša povezanost nadilazi puku dinamiku šef-zaposlenik. Nikada nije davao nikakve neprikladne prijedloge ili prijedloge. On je uistinu dobar i častan pojedinac koji prepoznaje i cijeni druge.
DODATNI TEKST
Velika Morava ima dublji značaj od obične rijeke za četvoricu prijatelja porijeklom iz Ćuprije: Vladimira Šarova, Gorana Vasovića, Uroša Ilića i najmlađeg, ali najvažnijeg člana, Uroševog sina Vladimira. Ljubav koju su im usadili roditelji sada se pojavljuje dok tu ljubav prenose na sljedeću generaciju. Kad god je nebo vedro i voda mirna, ova grupa Ćupričana grabi priliku da u slobodno vrijeme uživa u radostima ribolova i druženja uz obalu Velike Morave.
Uz stari željeznički most, osnovali su neobično utočište uz obalu rijeke. Na tom mirnom mjestu prvi su put iskusili užitak ribolova. 22. srpnja okupili su se na ovom posebnom mjestu kako bi jedni drugima prenijeli značajnu životnu lekciju, posebno se osvrnuvši na svog najmlađeg člana Uroša. No, mirno iščekivanje griza ribe naglo prekida gromoglasan i razorni urlik.
Dok su Vladimir i Uroš Ilić stajali na obali čekajući vibracije plovaka svog ribarskog broda, njihov razgovor naglo su prekinuli glasni pozivi Gorana i mlađeg Uroša. Smješteni samo desetak metara dalje na obližnjem otoku, energično su mahali, vičući i gestikulirajući prema sceni koja se odvijala i koja im je privukla pozornost. U međuvremenu, troje potopljenih jedinki – djed i njegova dva unuka, mladić i djevojka – borili su se održati na površini, boreći se s vodom kako bi zadržali glave iznad površine.
Vladimir Šarov se jasno sjeća trenutka kada su ih njegov sin i Goran upozorili na zabrinjavajuću situaciju – netko je u opasnosti od utapanja. Njegov djed, boreći se da samo nos i usta ostanu iznad vode, očajnički je pokušavao spasiti svoje dvoje unučadi, koji su se već nagutali vode i gotovo su nestali iz vida.
Uroš i Vladimir su bez oklijevanja zaronili u vodu, a natopljene majice su im se lijepile dok su plivali prema ostalima. Gotovo mjesec dana kasnije, njegov glas još uvijek drhti od straha dok opisuje događaje za dlaku izbjegnute katastrofe. Pokazujući nevjerojatnu hrabrost, djed je čvrsto osigurao unuka ispod ruke, čuvajući ga od utapanja. Da bih ih spasio, morao sam odvojiti njih dvoje i vratiti ih na obalu.
Uroš se potrudio usmjeriti utopljenike prema mostu, mjestu gdje su se mogli uhvatiti i pronaći spas. Za to vrijeme Goran i moj sin već su se čamcem probijali do mjesta događaja, uspješno izvlačeći djevojčicu iz vode. Zajedničkim naporima uspjeli smo sve dovesti na sigurno i pružiti prvu pomoć. Iako je djevojčica na trenutak izgubila svijest, oba su se djeteta brzo oporavila. Od šoka i užasa djed je ostao bez riječi, kako je zabilježio Šarov, jedan od hrabrih stanovnika Velike Moravske.
