Zmija čuvarkuća, koja se u biologiji obično naziva obična skumulja ili obična škulja, široko je poznat gmizavac ne samo u Srbiji već iu brojnim drugim krajevima. Znanstveno identificirana kao Natrix natrix, ova specifična zmija poznata je po potpunom nedostatku otrova. Često nastanjuje ruralne krajolike, šume, pa čak i područja u blizini vodenih tijela kao što su jezera, rijeke i močvare.
Obično mjereći između 50 i 80 centimetara, zmija čuvarica ima kompaktno tijelo. Boja mu se proteže od smeđe do sive, ukrašena jasnim tamnim šarama ili prugama koje se protežu duž leđa. Značajne karakteristike uključuju njegovu bijelu donju stranu i upečatljive crvene oči.
Iako pogled na njezine oči može biti alarmantan, ova zmija nema otrovne očnjake i stoga ne predstavlja nikakvu opasnost za ljude. Tipično, kada naiđe na ljude, zmija čuvarica brzo će se povući, aktivno izbjegavajući svaki potencijalni sukob. S ekološkog stajališta, ova zmija igra ključnu ulogu u očuvanju ravnoteže prirodnog okoliša.
Vrsta o kojoj je riječ prehranjuje se velikim brojem malih vodenih organizama, poput žaba i riba. Osim toga, igra vitalnu ulogu u kontroli populacije štetnih insekata i miševa. Stoga se smatra korisnom vrstom koja ne predstavlja nikakvu opasnost za ljude. U prošlosti su stari Slaveni prisutnost zmije zaštitnice u kućanstvu ili vanjskom prostoru tumačili kao znak opreza.
Ukućani su vjerovali da će dolazak ove osobe dovesti do nepovoljnih okolnosti, dok je odsutnost zmije zaštitnice označavala obećavajući znak pozitivnih događaja na horizontu. Zbog straha koji su ulijevale zmije, nije bilo rijetko da ova bića budu iskorijenjena ako se nađu u blizini ljudskih naselja. Ipak, ukidanje života zmije koja je ispunjavala ulogu čuvarice doma smatralo se dubokim nepoštovanjem prema precima.
Razlog tome bilo je vjerovanje da bi to uvrijedilo duhove njihovih predaka, potencijalno dovodeći do negativnih posljedica poput loše sreće ili gubitka života člana obitelji. Zmija zaštitnica ne samo da utjelovljuje biološku pojavu, već djeluje i kao simbol kulture, ilustrirajući duboku vezu između ljudi, prirodnog svijeta i stvorenja koja ga nastanjuju, sažimajući dugogodišnja uvjerenja.
Dodatni dio teksta koji dolazi kao bonus.
“Mrtvačev cvijet”, znanstveno poznat kao Rafflesia arnoldii, neupitno je botaničko čudo koje oduzima dah. Cvjetajući u živahnim, zelenim prašumama jugoistočne Azije, posebno na zadivljujućim otocima Borneo i Sumatra, ova biljka posjeduje neusporedivu privlačnost.
Ogromnost njegovog cvijeta, koji se proteže do nevjerojatnih jedan metar u širinu i teži nevjerojatnih 11 kilograma, učvršćuje njegovu razliku kao najvećeg pojedinačnog cvijeta na Zemlji. Međutim, ono po čemu se Rafflesia arnoldii uistinu izdvaja nije samo njezina veličina, već i njezin genijalan pristup preživljavanju. Ova izvanredna biljka uspijeva kao parazitski organizam, lišen ikakvog privida stabljike, lišća ili korijena.
Ne oslanja se na običnog domaćina, već na trsove koji pripadaju rodu Tetrastigma. Preko specijaliziranih objekata zvanih haustorij dobiva potrebne hranjive tvari i vodu. Jedna karakteristična karakteristika Rafflesia arnoldii je njen neprijatan miris, koji podsjeća na meso koje se raspada. Ovaj odvratni miris igra ključnu ulogu u procesu oprašivanja biljke privlačeći insekte, osobito muhe, koje obično polažu svoja jaja na raspadajuće meso.
Tijekom svog kretanja kroz cvijet, ove mušice nesvjesno pomažu u prijenosu peludi s jednog cvijeta na drugi, omogućujući tako bitan proces oprašivanja. Ugroženo stanje vrste Rafflesia arnoldii može se pripisati njezinoj rijetkosti i specifičnim uvjetima potrebnim za njezin rast.
Opstanak Rafflesia arnoldii ugrožen je smanjenjem njezina staništa zbog krčenja šuma i ljudske aktivnosti. Međutim, ovaj zadivljujući cvijet i dalje oduševljava ljubitelje prirode i botanike, privlačeći ih svojom očaravajućom privlačnošću iz cijeloga svijeta.
