Postoji česta tema razgovora u široj javnosti u vezi s razlikama između sode bikarbone koja se obično nalazi u lokalnim maloprodajnim objektima i inačice koja se reklamira kao “čista” i prodaje u ljekarnama, često po visokoj cijeni.
Uvriježeno je mišljenje da soda bikarbona kupljena u trgovinama može sadržavati aluminij u tragovima, dok se u ljekarni nudi proizvod koji je navodno bez takvih aditiva. Prema objašnjenju profesorice kemije Ivane Lautarević, važno je napomenuti da aluminij nije prisutan u kemijskom sastavu sode bikarbone.
Spoj koji se obično naziva soda bikarbona ili natrijev bikarbonat, s formulom NaHCO3, ne sadrži aluminij. Sinteza ovog spoja, poznata kao Solvejev proces, uključuje reakciju NH3 + CO2 + H2O → NH4HCO3, nakon čega slijedi reakcija s natrijevim kloridom da bi se dobilo NaHCO3 + NH4Cl.
Vrijedno je spomenuti da aluminij, predstavljen kemijskim simbolom Al, ne sudjeluje u ovim reakcijama. Prema riječima profesora Lautarevića, tvrdnja da soda bikarbona sadrži aluminij više je trik za privlačenje potrošača nego utemeljenje na stvarnosti. On preporučuje pažljivo ispitivanje sastojaka navedenih na pakiranju, kako u trgovini tako i za sodu bikarbonu koja se prodaje kao “čista”, kako bi se utvrdilo postoji li razlika. Farmaceut Goran Stamenković, naprotiv, naglašava da aluminij ne sudjeluje u sintezi sode bikarbone.
Međutim, on priznaje potencijalno postojanje nečistoća ili aditiva tijekom procesa proizvodnje, iako to ne mogu potvrditi zaposleni u ljekarnama. Stamenković tvrdi da je svrha sode bikarbone dosljedna, bez obzira na to kupuje li se u apoteci ili trgovini. Unatoč tome, savjetuje potrošačima da pažljivo ispitaju sastav naveden na ambalaži, osobito ako se za proizvod tvrdi da je “čist” i bez kontaminanata aluminija.
Iako može postojati značajna razlika u cijeni između “obične” sode bikarbone i one koja je označena kao “čista” u drogerijama, čini se da je razlika ukorijenjena u percepciji i marketingu, a ne u bilo kakvoj značajnoj kemijskoj varijaciji između ta dva proizvoda.
