Nekada veoma poznata ličnost u muzičkoj industriji, Marija Nikitović je svojim zadivljujućim tekstovima osvojila publiku. Međutim, sada je prešla u ulogu predane majke, uz supruga, režisera Vasilija Nikitovića, odgaja osmoro djece. Porodica Nikitović, poznata po svojim umetničkim talentima, donosi radost celom narodu Srbije. Njihov svakodnevni život ispunjen je uzbuđenjem i nikada ne prestaje biti fascinantan.
Iako otvoreno izražavaju želju za proširenjem porodice, jasno daju do znanja da se njihove namjere ne vrte oko obezbjeđenja nasljednika.
Vasilije je prije nekoliko godina izrazio želju za većom porodicom, ističući da svoju djecu ne doživljavaju kao puke nasljednike, već kao proizvod njihove ljubavi. Marija se uključila, smatrajući da je neobično kada se doktori raspituju o namjernosti začeća njihovog djeteta.
Njihovu porodicu čine dvije kćeri i šest sinova, sa širokim rasponom starosti od tri do skoro 18 godina, što ih čini ponosnim roditeljima.
Prema rečima režisera filma „Četiri ruže“, naš dan počinje i završava se divnim haosom dece koja poskakuju po meni, nakon čega sledi miran san praćen knjigama i očaravajućim pričama. Uprkos ovoj naizgled bezbrižnoj rutini, pridržavamo se strukturiranog rasporeda sličnog onom u školi. Međutim, umjesto subjekata, naše su odgovornosti pomno dokumentirane, osiguravajući jasnoću i sprječavajući bilo kakvu potencijalnu zabunu.
I pored toga što nemaju pomoć oko deteta, pažljivom organizacijom mogu efikasno i efikasno da funkcionišu u svom stanu na Novom Beogradu.
Pomoć moje najstarije ćerke u kuhinji je neprocenjiva, jer ne samo da kuva, već mi pomaže i u raznim poslovima. Da bi se osigurala efikasnost, neko od starije djece preuzima odgovornost kupovine namirnica, naoružan spiskom, dok se ja fokusiram na pripremu obroka, a mlađi spavaju. Za vreme ručka nastojim da održim red i okupim sve da uživaju u obroku. Međutim, doručak ponekad može biti izazovan jer svako ima različite preferencije i želje. To često dovodi do toga da svaki član porodice traži nešto drugačije za jelo. Marija je svojevremeno podijelila svoje uvide, spomenuvši važnost malih kolica koja će zadovoljiti sve naše potrebe.
- Hranu kupujemo u velikim, porodičnim pakovanjima zbog velike potrošnje. Mnogi prodavači su se navikli na naše zahtjeve i razumiju da su nam potrebne značajne količine. Vremenom su nam čak i porodični paketi postali nedovoljni. Iako neki pojedinci mogu učiniti da takvi paketi traju mjesecima, mi sve konzumiramo u jednom obroku. Marija je podijelila bezbrižan trenutak, otkrivši da u jednom dahu pojedemo tri kilograma jagoda.
Vremenom, pevačica je shvatila da joj je iskustvo postalo saveznik, što joj je omogućilo da se efikasnije nosi sa odgovornošću podizanja osmoro dece u poređenju sa onim kada je prvi put postala roditelj sa samo jednim detetom.
– Nema šanse da dobijem pomoć, jer se oslanjamo na međusobnu podršku. Stariji pojedinci u našoj grupi pružaju ruku pomoći mlađima, prateći ih do i iz škole i zajedno pohađaju treninge. Takođe sarađuju na domaćim zadacima i stiču znanje jedni od drugih. Kada sam imala 24 godine i imala samo jedno dijete, bilo mi je mnogo izazovnije jer mi je nedostajala potrebna zrelost. Međutim, sa osmoro djece sada mi je postalo lakše. Vasilije ističe da je njihov najveći prioritet usaditi djeci vrijednost poštenja, pozivajući ih da se u potpunosti suzdrže od laganja.
Nikitovići imaju postojanu reputaciju poštenja, što je kamen temeljac njihovog karaktera. Kada biste ih sve okupili i raspitali se o nedostacima Nikitovića, oni bi uglas, uporedo sa grupom poslušnih pačića, odgovorili da se Nikitovići ne bave obmanama. Ova posvećenost istinitosti služi kao temelj za sve aspekte njihovog života. Važno je prepoznati da obmana, koju simbolizira ulazak zmije i kasnija obmana Eve i Adama, djeluje kao kapija koja se u početku može činiti bezazlenom, ali na kraju dovodi do mnoštva drugih problema u životu.
Iako se trude da maksimalno iskoriste svoje slobodno vrijeme, njihova krajnja želja je da se okupe u dnevnoj sobi i uživaju u zajedničkom iskustvu gledanja filmova.
Prilikom odabira filmova odlučujem se za umjetničke filmove, uzimajući u obzir dostupnost budnih pojedinaca. Međutim, čini se da se opći konsenzus pomjerio ka novootkrivenom uvažavanju “Radovana Trećeg” i muzičkih stajlinga Ramba Amadeusa. Iako postoje slučajevi u kojima naiđem na muziku koja nije u skladu sa mojim ličnim ukusom, razumem i prihvatam da svako ima svoje preferencije. Važno je omogućiti pojedincima da sazriju u okruženju koje podstiče bezbrižan rast.
