Njemačke novine pišu o tome da će region Balkana suočiti se sa značajnim izazovima zbog pojave ove nove realnosti. Imigranti iz Azije i Afrike, koji će se naseliti u tom području, donijet će promjene kao što su podizanje porodice, kupovina imovine, očuvanje njihovih običaja i religija i transformacija vizuelnog pejzaža gradova jugoistočne Evrope. Ove promjene mogu biti nepoznate regionu, što podstiče društva da se suoče sa teškim okolnostima.
Dojče vele prenosi da Michael Martens, autor članka u njemačkom listu Frankfurter Allgemeine Zeitung, ističe izazove s kojima se suočavaju balkanske zemlje zbog emigracije i pada nataliteta, kao i nespremnost za useljavanje iz Azije. Martens dijeli anegdotu sa konferencije na kojoj se raspravlja o potencijalnom izbijanju rata u jugoistočnoj Evropi, gdje učesnik odbacuje opasnost ukazujući na nedostatak vojnika u tim zemljama.
Prema autoru, prisustvo rata ostaje realna prijetnja, jer čak i visoko opremljene specijalne snage mogu nanijeti značajnu štetu. Međutim, autor također tvrdi da se pojedine zemlje i dalje suočavaju s nedostatkom vojnika. Da bi to ilustrovao, autor kao primer ističe Srbiju. Srbija je u proteklih nekoliko godina nabavila značajan arsenal, uključujući rakete, dronove i protivvazdušne sisteme iz Kine i Rusije. Osim toga, spremni su da pojačaju svoje vojne sposobnosti dodatkom francuskih borbenih aviona Rafale. Ovo služi kao samo jedan aspekt šire slike.
Prema FAZ-u, jedan problem sa kojim se Srbija, zajedno sa drugim susednim zemljama, suočava je nedostatak veštih vojnika koji bi mogli efikasno da upravljaju skupom tehnologijom. Dok srpska vojska poseduje preko 300 tenkova, procenjuje se da samo trećina njih ima odgovarajuće obučene posade. To se pripisuje oficirima koji se opredjeljuju za civilne karijere i smanjenju privlačnosti vojne službe, što je rezultiralo nedostatkom mladih regruta. Uz to, problem je dodatno otežan emigracijom, jer region ne uspijeva zadržati svoju mladost niti privući migrante zbog uočenog nedostatka privlačnosti.
FAZ ističe poređenje koje je napravio autor između situacije u Srbiji i Rumuniji ili Bugarskoj. Spominje se da u ovim državama članicama EU postoje slučajevi u kojima se emigracija iz većih gradova može usporiti ili čak preokrenuti. Međutim, u članku se ističe da situacija nije toliko obećavajuća u šest zemalja zapadnog Balkana koje još nisu dio Evropske unije i nemaju jednak pristup njenom tržištu i slobodama. Prema FAZ-u, izgledi za mnoge mlade pojedince u ovim zemljama i dalje favorizuju emigraciju kao najpovoljniji izbor.
FAZ ističe da sve manje stanovništva ima direktan uticaj na postupke zapadnih investitora. Primjećuje se da postoji nedostatak raspoložive radne snage za opsežne projekte u industrijama koje se u velikoj mjeri oslanjaju na radnu snagu. Da bi se pozabavila ovim problemom, zapadna kompanija koja planira da izgradi značajnu fabriku u jednoj balkanskoj zemlji napravila je prethodni aranžman o uvozu dve trećine svoje radne snage sa Filipina.
Političari u ovoj oblasti su navodno sa zakašnjenjem prepoznali ozbiljnost demografske situacije, što ih je navelo da se upuste u žestoku konkurenciju kako bi privukli stranu radnu snagu. Kao rezultat toga, sistem javnog prevoza u Beogradu je pribegao angažovanju vozača autobusa iz Indije ili Šri Lanke, jer postoji nedostatak lokalnih kandidata. Slično tome, na Kosovo, najsiromašniju naciju na kontinentu, radnici iz Bangladeša su dovođeni specijalno za velike poduhvate.
Prema FAZ-u, balkanska društva će se suočiti sa značajnim izazovima u ovoj novoj realnosti. Imigranti iz Azije i Afrike neće samo imati djecu i kupovati nekretnine, već će i sačuvati svoje kulturne tradicije i religije, što će rezultirati transformacijom gradova jugoistočne Evrope.
Ova izmjena je nepoznata regionu, što stvara očigledan konfliktni potencijal. Iako je Balkan istorijski bio multietnički, priznavanje svog statusa imigrantskog regiona ili neophodnosti da se on ekonomski održi pokazalo se teškim za one na pozicijama vlasti, navodi Frankfurter Allgemeine Zeitung.
