Jučer je pbilježen Veliki petak, dan kada je Isus pretrpio svoju patnju na Golgoti, važno je razmisliti o sedam izreka koje je izgovorio dok je bio na križu. Sveti Vladika Nikolaj je dobio pouke o značaju ovih izjava.
Vladika Nikolaj potvrđuje: „Ako tražite jasnoću o značaju tih sedam reči koje je Gospod izgovorio na krstu, zar one već ne prenose svoje duboko značenje?“ On nastavlja dalje da elaborira.
U svom beskrajnom milosrđu, Gospod je izgovorio reči:
“Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine.”
- Ove riječi ne samo da su pokazale Njegovo sažaljenje prema onima koji su mu nastojali nauditi, već su otkrile i bezvremensku istinu sa vrha Golgote – da prestupnici neprestano nisu svjesni posljedica svojih postupaka. U svojoj potrazi za eliminacijom pravednika, oni nesvjesno nanose uništenje na sebe, sve dok nenamjerno uzdižu upravo one koje žele uništiti. Nesvjesni predstojećih posljedica prkošenja Božjem zakonu, oni ostaju slijepi za nevidljivi mlinski kamen koji se spušta na njih, spreman da ih smrvi. Ne znajući za posljedice, ne vide kako se vlastita lica pretvaraju u maske srama. Izgubljeni u svojoj zloći, oni ostaju blaženo nesvjesni prave prirode svojih djela.
Zaista vam kažem, ovog dana ćete me pratiti u raj.
Pokajani razbojnik na krstu primio je ovu poruku, svedočanstvo o neizmernoj veličini Božje milosti. Čak i usred svog raspeća, Gospod ostaje postojan u svojoj nameri. On nastavlja da spašava one koji pokazuju i najmanji tračak želje za spasenjem, sve do njihovog posljednjeg daha.
Evo, ženo, jer tvoj sin stoji pred tobom.
Reči koje je Gospod izgovorio svojoj Svetoj Majci, koja je stajala pod krstom raspete duše, bile su upućene apostolu Jovanu, govoreći: „Evo majke tvoje“. Ove riječi služe kao podsjetnik na obavezu koju svi imamo da brinemo o svojim roditeljima. Očigledno je da se Onaj koji je izdao zapovijest čovječanstvu da poštuje svog oca i majku vjerno držao svoje zapovijesti do svojih posljednjih trenutaka.
O, moj Bože, zašto si me napustio?
Ove riječi služe kao dokaz i ranjivosti ljudske prirode i sposobnosti da se vidi dalje od sadašnjosti. Oni zahvaćaju suštinu ljudske patnje, ali istovremeno drže skrivenu istinu ispod bola. Samo ove riječi imaju moć da razbiju jeretičko vjerovanje da je Božanstvo stradalo na križu, vjerovanje koje je nekada prijetilo crkvi. Inkarnacija vječnog Sina Božjeg kao čovjeka bila je neophodna kako bi, u svom ljudskom obliku, mogao iskusiti patnju i na kraju se žrtvovati za čovječanstvo. Činjenica da je Božanstvo u Hristu patilo implicira da je Božanstvo u Hristu takođe umrlo, koncept koji je van razumevanja. To je duboka i zadivljujuća ideja u koju se moramo potpuno uroniti: „Bože, Bože moj, zašto si me napustio?
Grlo mi se isušilo i obuzima me snažna želja za osvježavajućim pićem.
Krv mu je bila prolivena, što je rezultiralo neutoljivom žeđom. Sunce koje je zalazilo na zapadu bacalo je svoje užarene zrake na Njegovo lice, pojačavajući muku koju je pretrpio. Sasvim je prirodno da Njegove isušene usne žude za olakšanjem. Ali, dragi Gospode, da li je voda ili ljubav ono što zaista gasi Tvoju žeđ? Žudite li za opstankom kao običan smrtnik ili kao božansko biće koje jeste, ili možda oboje? U tom trenutku prilazi rimski legionar, nudeći spužvu natopljenu sirćetom. Jedina kap milosrđa, prolazni tračak sažaljenja od onih koji su bili svjedoci Tvoje tročasovne iskušenja na Krstu! Ovaj čin rimskog vojnika služi za ublažavanje grijeha koje je počinio Pilat, grijeha cijelog Rimskog carstva protiv Tebe, čak i ako je to putem octa. Iz tog razloga ćete dovesti do propasti Rimskog Carstva, samo da biste na njegovom mjestu podigli novo.
Oče, predajem svoj duh u Tvoje ruke.
Duh Sina je povjeren Ocu, činjenica koju treba priznati i razumjeti. Važno je razjasniti da je On potekao od Oca, a ne svojom voljom, kako su Jevreji lažno optuživali. Međutim, ove riječi su također izgovorene s namjerom da se dosegnu i rezoniraju sa različitim sistemima vjerovanja, uključujući budiste, pitagorejce, okultiste i filozofe koji propagiraju priče o dušama koje prelaze u druga bića ili čak u nežive objekte. Ove neutemeljene ideje treba odbaciti, i umjesto toga, fokusirati se na to kuda ide duh pravednog pojedinca nakon smrti: Oče, stavljam svoj duh u tvoje ruke.
Zadatak je završen sedmom rečenicom.
Zaključak božanskog zadatka koji je preuzeo jedini spasitelj čovječanstva ne ukazuje na prestanak postojanja. Umjesto toga, to označava završetak misije iskupljenja i spašavanja čovječanstva, obeleženo krvoprolićem i propašću na ovom zemaljskom planu. Era patnje je došla do kraja, ustupajući mjesto novom poglavlju postojanja. Dok se tragedija razrješava, dramatična pripovijest se nastavlja nesmanjenom količinom. Sada je trenutak za krajnji i trijumfalni vrhunac: osvajanje smrtnosti, vaskrsenje i posljednja manifestacija slave“, pojasnio je Vladika Nikolaj.
