Kad god naiđemo na priče o napuštenim bebama prisiljeni smo vjerovati da ništa ne može biti uznemirujuće i užasnije; nijedna osoba ne može biti emocionalno ravnodušna , kada čuje kako su bebe ostavljene na raznim mestima kao što su kontejneri, usred dubokog snijega uz ceste, ili čak u taksiju.
U januaru 2019. godine tragična sudbina čekala je dečaka koji je otkriven napušten u korpi na lokalnom putu kod Požarevca. Srećom, stanovnik sela Crljence uočio je snježnu korpu i čuo neobičan zvuk. Komšije su brzo primetile kretanje bebinih nogu i shvatile da je podlegao niskim temperaturama. Biljana Topalović je, prisećajući se incidenta, za „Blic“ podelila kako ju je obuzela panika i ne može da se seti kontakt podataka policije ili Doma zdravlja.
Tog kobnog dana, Biljana je u teškim okolnostima naišla na bebu. Namočeno i grimiznocrvenih ruku i stopala, novorođenče je bilo povijeno u otrcani stolnjak i smješteno na plavom peškiru unutar korpe, skriveno ispod udobnog dječjeg pokrivača. Biljana je u tom trenutku znala da mora da interveniše, pa je detetu dala ime Srećko, simbolizujući njegovo čudesno preživljavanje u tim izdajničkim početnim časovima života. Međutim, mesec dana kasnije beba je poverena hraniteljskoj porodici i dobila novo ime Tadija. Sjećanje na taj dan kada je Biljana otkrila napušteno dijete ostaje živo, zauvijek urezano u njenu svijest.
Biljana Topalović prepričava intrigantan događaj kada su, bez znanja nje i njenog brata, samo 15 minuta prije nego što su otkrili bebu prošli pored kolica. Međutim, njihova pažnja u tom trenutku nije bila zaokupljena. Na povratku su primijetili potpuno popunjenu pletenu korpu, sakrivenu snijegom prekrivenom ćebetom. Dok su razmišljali o njegovom sadržaju, iz korpe je dopirao zvuk sličan zvuku psa ili mačke.
Ne znajući da se u korpi nalazi dete, Biljana je posegnula za komšijom, kojoj je korpa slučajno bila ispred kapije, ali nije imala pojma o čemu se radi. Ubrzo nakon toga, pridružio im se još jedan komšija, i dok su razmišljali o sadržaju korpe, odjednom su primetili par stopala. Komšija nije znao jer je to bio ulaz u ekonomsko dvorište u kojem je bilo sijeno i kotlarnica, dok se kući pristupalo sa potpuno druge strane. Razgovarali smo o tome kako ćemo u jednom trenutku biti svjedoci pokreta djetetovih nogu. Šok je bio neodoljiv. Bila sam toliko uspaničena da se u tom trenutku nisam mogla sjetiti ni brojeva telefona policije i Doma zdravlja, objašnjava naša sagovornica.
Bez ikakvih saznanja o tome koliko dugo je beba bila izložena stihiji, Biljana nije gubila vreme tražeći dozvolu od nadležnih da unese dete u kuću na toplotu dok ne stigne pomoć. U tom trenutku je primijetila da na novorođenčetu nema pelene. U Opštoj bolnici Požarevac kasnije su potvrdili da je beba potpuno zadovoljavajuća i da se stalno poboljšava.
Identitet roditelja dječaka napuštenog na vejavici ostaje nepoznat; međutim, Biljanini postupci su bili dokaz postojanja dobrodušnih pojedinaca. Tokom Srećkove bolesti i hospitalizacije, ona je na sebe navela da ga poseti, noseći poklone pelene, flašice, cucle i drugo.
Prodorni zvuk tog krika duboko ranjava duh…
Medicinske sestre koje su se brinule o napuštenoj novorođenčadi primijetile su izrazitu reakciju kada njihove majke odu. Ove bebe postaju vidljivo uznemirene, kao da posjeduju urođeno razumijevanje da se u njihovim životima odvija značajan događaj. Plač napuštenog djeteta je posebno mučan i dugotrajan, što ga izdvaja od plača druge djece. Gotovo kao da je ovaj vapaj molba za naklonost i ljubav. Nažalost, ove medicinske sestre su tokom svoje karijere naišle na brojne slučajeve u kojima su bebe ostavljane u tako srceparajućim okolnostima. Međutim, takođe su otkrili da plač ovih napuštenih beba prestaje kada ih približe grudima i umire blagim zujanjem. U tom trenutku medicinske sestre svjedoče odrazu vlastite ljubavi u očima ovih dragocjenih mališana, donoseći im neizmjernu radost. Doktorka Valentina Videnović je u prethodnom intervjuu za „Blic“ podelila ovaj uvid.
Prema njenim rečima, u leskovačkom porodilištu novorođenčad primaju sa osećanjem tuge, jer se o njima brinu kao o našoj deci, da bi se sa suzama opraštali od njih.
