Popularna voditeljica K1 televizije , Jovana Joksimović se tijekom svoje emisije pozabavila temom navodne prisutnosti “gena pretilosti”, a prateći raspravu utjecajne Oprah Winfrey o vlastitom fizičkom izgledu i težini, Jovana je također priznala da se i sama muči s tim problemom , i da joj treba pomoć.
U razgovoru s gostima zadubila se u temu ima li Oprahina izjava istine, promišljajući o njezinoj valjanosti i potencijalnoj lažnosti.Dr. Jagoda Jorga započela je priznanjem za točnost i izvrsnost pojedinog odjeljka u svojoj osobnoj izjavi. Istaknula je važnost bavljenja problemom pretilosti, jer je to bolest koja često dovodi do stigmatizacije i etiketiranja, slično iskustvu osoba s vitiligom.
Jovana, koja ima vitiligo, izrazila je slaganje s usporedbom o njezinom izgledu. Kad god je ljudi vide, često komentiraju bijele mrlje na njezinoj koži. Pohvalila je točnost usporedbe, ukazujući na svoje lice kao dokaz.
Možete li, molim vas, objasniti značenje vitiliga?
Vitiligo je stanje u kojem se pojavljuju bijele mrlje na koži, a osim tih promjena boje, nema drugih vidljivih fizičkih simptoma.
Vjeruje se da ova rijetka bolest pogađa mali postotak, u rasponu od 0,5 do 2, globalne populacije.
Vitiligo, kronično stanje koje karakterizira postupno smanjenje stanica koje proizvode pigment, podjednako pogađa muškarce i žene. Međutim, češće se dijagnosticira kod žena, što se vjerojatno pripisuje njihovoj većoj vjerojatnosti da će redovito tražiti liječničku pomoć i značaju estetskih implikacija bolesti. Dok se vitiligo može manifestovati u bilo kojoj životnoj dobi, najčešće se javlja između 20. i 25. godine, kako je u ranijem intervjuu za Ona.rs rekla dr Aleksandra Radosavljević.
Pojavu vitiliga na koži karakterizira prisutnost bijelih mrlja, koje mogu biti pojedinačne ili skupljene, s dobro definiranim granicama. Iako su ove mrlje obično asimptomatske, mogu izazvati svrbež tijekom faze aktivnog rasta. Bilo koji dio kože može biti zahvaćen ovim promjenama, iako se najčešće nalaze na područjima izloženim suncu. Važno je napomenuti da vitiligo može zahvatiti i dlanove, tabane i sluznicu, što ponekad može rezultirati odgođenom dijagnozom. U većini slučajeva dovoljna je dermatološka procjena za potvrdu prisutnosti vitiliga, iako se mogu primijeniti i dodatne metode poput pregleda Woodovom lampom, dermoskopije i biopsije kože.
Prema rečima dr Radosavljevića, oblast dermatologije se suočava sa poteškoćama kada je u pitanju lečenje vitiliga. Tipične metode koje se koriste za liječenje uključuju lokaliziranu terapiju koja koristi kortikosteroide, vitamin D i fototerapiju, kao i sistemske opcije terapije koje su dostupne u našoj zemlji. Za složenije slučajeve koriste se napredni tretmani kao što su JAK inhibitori i supkutana terapija. Invazivne opcije liječenja uključuju kirurške zahvate i depigmentaciju nezahvaćene kože.
Doktor Radosavljević je objasnio da je napredovanje vitiliga vrlo neizvjesno, pa ga je teško predvidjeti. Obično se promjene u zahvaćenim područjima postupno šire tijekom mjeseci, a zatim ostaju stabilne veličine nekoliko godina. Upravljanje širenjem bolesti je izazovno, jer može stvoriti nove mrlje i uzrokovati spajanje postojećih. Međutim, postoji mogućnost spontane repigmentacije, osobito kod mlađih osoba, koja može biti potaknuta izlaganjem sunčevoj svjetlosti.
Tijekom ljeta ključno je dati prioritet zaštiti kože, osobito depigmentirane kože. Iako ne može potamniti, još uvijek je osjetljiv na gorenje. Stoga je korištenje krema za sunčanje imperativ kako bismo se zaštitili od štetnih učinaka sunca.
Doktorica Radosavljević istaknula je važnost zaštite kože od sunca kako bi se spriječio uočljiv kontrast u boji između područja zahvaćenih vitiligom i kože izložene suncu. Razne kozmetičke mogućnosti, uključujući šminku, boje, vodootporne proizvode i one koji sadrže dihidroksiaceton, mogu učinkovito poboljšati izgled kože zahvaćene ovim stanjem. U slučajevima kada je vitiligo stabilan i nema progresije bolesti, mikropigmentacija i tetoviranje mogu biti održiva razmatranja.
Psihološko blagostanje osoba s vitiligom može biti pod velikim utjecajem, unatoč njihovoj sposobnosti da vode normalan život. Istraživanja su pokazala da najveća prepreka leži u promjenama koje se javljaju na istaknutim područjima, posebice na licu. Osim toga, prevladavajuća zabluda oko ovog stanja je uvjerenje da se može prenijeti s osobe na osobu.
