Nakon uznemirujućeg otkrića teške bolesti, umjetnica je na kraju odlučila prekinuti borbu s bolnicom i potražiti alternativne načine samopomoći nakon dugog perioda liječenja. Slađana Milošević, umetnica, preminula je u zemunskoj bolnici nakon što je primljena prošle godine zbog narušenog zdravlja, što je tema rasprostranjenog razgovora.
Poznata po svojoj neuhvatljivoj prirodi i rijetkim javnim pojavljivanjima, nedavno je prekinula šutnju nakon duže pauze, otvorivši se o svom privatnom životu, s posebnim fokusom na svoje zdravlje.
Nakon dvogodišnjeg liječenja, uz povremene pauze, moje zdravlje ostaje nesigurno. Međutim, postoji novootkriveni osjećaj oslobođenja u oslobađanju od zlostavljanja. Ne pripadam onima koji traže više nego što zaslužuju, ali je evidentno da se naša zemlja bori sa zabrinjavajućom podjelom između poželjnog i nepoželjnog. Imperativ je da uložimo značajne napore u rješavanje eskalacije problema urbanog ubistva, jer smo svi građani ove nacije. Sve vreme boravka u bolnici bio sam izložen velikom animozitetu medicinskog osoblja isključivo zbog mog beogradskog porekla.
- Nažalost, nisam sama koja doživljava takvu neljubaznost, neetičko ponašanje i nedostatak empatije. Čini se da etika i moral nemaju veliki značaj u sistemu medicinskog obrazovanja, požalila se Slađana.
Pjevačica je otkrila da boluje od stanja poznatog kao Sjogrenov sindrom, koje je i dalje nepoznato mnogim medicinskim radnicima u smislu njegovih simptoma i metoda liječenja. Često previše pojednostavljeno kao imunološki poremećaj, to je zapravo bolest opasna po život. Nažalost, bolest je nevjerovatno teška, izaziva opsežne promjene u imunološkom sistemu i pogađa sve tjelesne sisteme. Jedini oblik medicine koji pruža bilo kakvu nadu je kineska tradicionalna medicina, koja od samog početka ima holistički pristup liječenju pojedinaca. Zapadna medicina, s druge strane, uključuje samo psihosomatsku perspektivu. Prepoznavanje da su um i tijelo međusobno povezani je ključno za postizanje izlječenja. Pevač je objasnio i zašto je protiv lekarskog saveta odlučio da napusti bolnicu.
- Stisak bolesti me je čvrsto držao i bilo je obeshrabrujuće svjedočiti izostanku napretka u mom liječenju nakon dvije godine, što je dovelo do ponovnih posjeta bolnici. Kvalitet njege većine osoblja ostavio je mnogo da se poželi, sa svojom nezainteresovanošću, površnošću i stalnim sukobima, zanemarujući moju perspektivu uprkos mom porijeklu psihoterapeuta i bivšeg studenta veterine. Bilo je primjetno odsustvo dobre volje, do te mjere da se nisam mogao sjetiti ni imena većine doktora, jer se nisu potrudili da se predstave. Kako je ispričala Slađana, njen dolazak u bolnicu obeležile su uvrede.
Osim raznih otkrića, umjetnica je otkrila pojedince na koje može najviše da se osloni.
