Kako bi njegovali zdrav i njegujući odnos sa svojom djecom, roditelji se moraju suzdržati od upotrebe rečenica koje predstavljaju emocionalno zlostavljanje. Umjesto toga, trebali bi pružiti nepokolebljivu podršku i ohrabrenje, uspostavljajući temelj ljubavi, empatije i divljenja.
Plakanje vam ne pristaje, pa nema potrebe za suzama.
Čin prolivanja suza služi kao urođena metoda za prenošenje negativnih emocija. U životinjskom carstvu, brojne vrste imaju sposobnost ublažavanja stresa ili traume kroz tjelesno drhtanje, efikasno oslobađajući nakupljenu napetost. Iako su ljudi možda izgubili ovu sposobnost, naša tijela i dalje mogu odgovoriti na intenzivan stres drhtanjem ili prolivanjem suza. Kada pokušavamo potisnuti instinktivno izražavanje neugodne emocije, u suštini potiskujemo tu emociju. To potencijalno može rezultirati nizom psihosomatskih problema u budućnosti.
Izražavanje emocija može postati još veći izazov za dijete kada se zbog ovakvih izjava stidi, što dodatno pogoršava njihovu sklonost da potiskuju svoja osjećanja. Ključno je prepoznati da fizički izgled djeteta dok plače nema utjecaja na njegovu ljepotu ili nedostatak. Svako dijete zaslužuje ljubav i podršku, bez obzira kako izgleda kada izražava svoje emocije.
Važno je dosledno pokazivati ljubaznost prema drugima.
Važno je da roditelji prepoznaju da dobro ponašanje nije uvijek u skladu s društvenim očekivanjima ili onim što drugi smatraju prihvatljivim. Dobro ponašanje djeteta treba biti ukorijenjeno u njegovim vlastitim unutrašnjim potrebama, čak i ako to možda neće zadovoljiti druge. Postoje slučajevi kada drugi mogu predvidjeti da će se dijete ponašati suprotno svojim emocijama ili uvjerenjima, ili kada dijete osjeća da su narušene njegove lične granice.
Da bi dijete steklo sposobnost da efikasno komunicira i brine o vlastitim potrebama, ključno je da razvije sposobnost da identifikuje te potrebe i odgovori na njih, a ne da se samo prilagođava društvenim očekivanjima.
Saradnja s djetetom je ključna kako bi se jamčilo da njihovo ponašanje, čak i ako je neugodno, ne narušava granice ili prava drugih, niti rezultira bilo kakvom materijalnom štetom. Iako roditelji treba da promovišu ljubaznost prema drugima, oni takođe treba da naglase da to ne podrazumeva potiskivanje djetetovih emocija ili potreba kako bi se umirili drugi. Kada dijete izrazi protest, važno je da roditelji prenesu sljedeću poruku: “Priznajem tvoj bijes i priznajem tvoje pravo na njega, ali je neprihvatljivo nanositi štetu drugima ili prouzročiti uništenje u svojoj okolini.”
Šta vas sprečava da se ugledate na kvalitete i karakteristike vašeg brata i sestre?
Poređenjem između djeteta i drugog člana porodice, ova izjava izaziva osjećaj neadekvatnosti kod djeteta. Takva poređenja imaju potencijal da podstaknu osjećaj inferiornosti i umanje samopouzdanje. Umjesto toga, roditelji bi trebali prepoznati i slaviti različite kvalitete svakog djeteta, njegujući njegovu individualnost i ohrabrujući ga da prigrli svoj vlastiti potencijal umjesto da nastoji oponašati nekog drugog.
Život bi možda bio povoljniji da tvoje postojanje nikada nije ni bilo.
