U privatnoj klinici (čiji je naziv poznat uredništvu) bio sam na kiretaži. Na moje zaprepaštenje, doktorka (čije je puno ime poznato redakciji) mi je probušila matericu bez prethodnog obaveštenja. Ova nepromišljena radnja mi je ugrozila život, ali sam iste večeri otpušten iz bolnice. Jedina smjernica koju sam dobila je da potražim kontrolni pregled u GAK Višegradska, gdje mi je na kraju spašen život. U privatnoj klinici u Beogradu, Milena Anđelković (30) iz Beograda je 21. decembra prošle godine podvrgnuta kiretaži. Pošto je unapred platila zahvat, Milena je stigla u predviđenu salu u 18 časova.
Dobila je anesteziju i nakon toga se našla u sobi intenzivne njege, gdje su je brinuli ljekari i medicinska sestra. Iako je osjetila da nešto nije u redu, nije joj saopštena nikakva informacija. Na kraju je dobila instrukcije da kontaktira svog muža kako bi dogovorila prevoz. Tokom cijelog procesa, više puta su je pitali da li je osjetila nelagodu u stomaku, na što je odgovorila potvrdno, pretpostavljajući da je to normalna pojava. Smatrajući to čudnim, primijetila je kako direktor više puta kontaktira medicinsku sestru putem njenog ličnog mobilnog telefona. Istovremeno je stigao i njen supružnik, a potom joj je urađen ultrazvuk. Nakon što je telefon medicinske sestre prekinuo njihov razgovor, diskretno je obavijestila doktora: “On nas je uputio da je pošaljemo u Višegradsku”. Doktor, potpuno zaokupljen kucanjem izvještaja, zanemario je da mi išta pomene. Izašao sam na brzu pauzu od pušenja, a po povratku sam se raspitao o situaciji. Doktor je nejasno aludirao na sumnju da je “nešto ostalo”, možda u materici, ali nije eksplicitno otkrio ovu informaciju. Umjesto toga, uvjeravao me je da ću ga izbaciti uz pomoć propisanog lijeka. Začudo, niko mi nije spomenuo mogućnost rupture materice, tvrdi govornik. Kao odgovor na njenu zabrinutost, doktor joj je savjetovao da potraži konsultaciju u GAK-u Višegradska. Zainteresovana za najgori scenario, pitala ga je, na šta je on nonšalantno odgovorio: “U najgorem slučaju, možda ćete morati da prenoćite u bolnici”, kako bi lekari pravilno procenili njeno stanje.
Nakon što ga je obavijestio o mojoj potrebi da odem i vratim se kući zbog svojih obaveza kao roditelja, uvjerio me da to nije problem. Savjetovao mi je da odem kući i posjetim Višegradsku na ljekarski pregled koji mi odgovara. Pored ovoga, prepisao mi je antibiotik, kapi i lekove protiv bolova. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, bolovi su se pojačavali, što nas je nagnalo da samo 15 minuta kasnije krenemo u Višegradsku. Nakon ultrazvuka, medicinski radnici su otkrili unutrašnje krvarenje. Naknadni ultrazvuk otkrio je značajno nakupljanje krvi i krvarenje koje je u toku. U svjetlu ove kritične situacije, brzo su utvrdili da je operacija neophodna. Milena se živo seća da im je predočila izveštaj sa privatne klinike. Nažalost, u izvještaju nisu navedeni konkretni detalji u vezi sa incidentom, već je zatražen konsultativni pregled zbog sumnje na fosrut. Bio sam podvrgnut operaciji gdje su mi uklonjeni unutrašnji organi, uključujući crijeva, kako bi se locirao izvor krvarenja. Tokom zahvata otkriveno je da mi je materica oštećena i probušena. Medicinski tim je popravio matericu, ponovo ugradio organe i zatvorio rez duž mog abdomena. Operativni doktor me je obavijestio da mi je u maternici pronađeno pola litre krvi i da kiretaža nije u potpunosti završena. Čak su se i izvinili zbog velikog reza. Njima dugujem svoj život; da sam stigao kasnije, ishod bi mogao biti drugačiji. Naša sagovornica napominje i da je privatna klinika pogrešno procijenila njenu trudnoću, navodeći da su bile četiri sedmice, a prema Višegradskoj zapravo osam sedmica. U izvještaju nije navedeno njeno ime, zanemarujući čak ni nagađanje. Tokom svog desetodnevnog boravka u bolnici susrela se sa raznim izazovima, iskusila je poteškoće u kretanju i privremeno izgubila sposobnost da stoji i sjedi. Nakon operacije javio joj se doktor iz privatne klinike, te ga je obavijestila o događajima koji su se desili. Kao odgovor, on ju je uvjerio da takvi incidenti nisu neuobičajeni i izrazio želju da se lično sretne.
Kako bih osigurao transparentnost i pravnu zaštitu, insistirao sam da dogovorim sastanak na klinici sa prisutnim i mojim advokatom i nadređenim bolnicom. Prilikom našeg prvog sastanka, samo su doktor i medicinska sestra bili u njegovoj pratnji. Doktor se izvinio, dao objašnjenje šta se dogodilo, vizuelno prikazao matericu na papiru i ponudio da vrati novac koji sam platio za procedura. Priznao je da je napravio propust kada su ga ispitivali o kašnjenju u obavještavanju i nedostatku odgovarajuće nege, uprkos činjenici da je moj život bio ugrožen. Njegov odgovor je bio da pacijenti ne moraju biti u potpunosti informisani o svemu. Odbio sam povrat novca. Nakon toga, moj advokat je zakazao drugi sastanak kako bi pregovarali o naknadi za prouzrokovanu štetu, ali nažalost, nisu bili spremni za saradnju. Milena tvrdi da će nastaviti sa podnošenjem krivične prijave kako se ovakvi incidenti ne bi ponovili.
