Zlata Petrović, folk pevačica, stekla je reputaciju zbog svoje iskrenosti i neustrašivosti u razgovorima o svom ličnom životu, čime je izazvala divljenje mnogih.
U jednom konkretnom slučaju, Zlata je sa medijima razgovarala o različitim aspektima svog ličnog života, uključujući brak, dok je takođe ulazila u svoje poreklo.
Pevačica je istakla da je sa samo 16 godina ušla u brak sa muškarcem kojeg je volela.
Sa 16 godina sam ušla u brak sa muškarcem prema kome nisam imala nikakvu naklonost. I pored toga što sam završio tek osmi razred, imao sam aspiracije da nastavim školovanje, ali nažalost ta prilika se nije ukazala. To je bila norma u tom vremenskom periodu – ako niste pohađali školu, bili ste primorani na brak. Iako je moja porodica bila divna, u njoj nisam osjećao nikakvu ljubav. Tražim oproštaj od tog mladića i svih ostalih, ali u to vrijeme sam iskreno vjerovao da sam najnesretnija osoba na cijelom svijetu. Da nije bilo tog neželjenog braka, ne bih se našla u ovom poslu. Generalno, nisam voleo da budem pevač. Kad god bi se moja majka vratila kući, bilo bi svađa, svađa i ljubomore između nje i njenog očuha, koji je imao duboku naklonost prema njoj. Svjedočeći tome, razvio sam odbojnost prema pjevanju. Jednostavno nisam znao da li imam talenta u toj oblasti. Međutim, nakon bijega, utjehu sam našla među kolegama pjevačima – otkrila je.
Kada je njen sin napunio osam godina, Zlata mu je konačno otkrila da njena majka pripada romskoj zajednici, što je do tada skrivala.
– Moj otac je Crnogorac, a majka Romkinja. Kada je moj stariji sin imao oko osam godina, morao sam da mu objašnjavam ko mu je baka. To ga je zabrinjavalo jer je bio zabrinut šta će drugi misliti. Uvjeravao sam ga da, ako ga neko osuđuje zbog njegovog romskog porijekla, nema potrebe da se druži s tim pojedincima. Važno je da se okružite prijateljima koji vas podržavaju. Trebalo mu je neko vrijeme da to u potpunosti shvati. Na mom venčanju sa Pejom kada je imao 12 godina bile su moje tamnopute sestre i majka, dok je ostatak porodice sa očeve strane svetlije puti. Sve moje kolege su išle da pevaju mojoj majci. Moj prijatelj Miki je primijetio razliku i pitao ko su ti ljudi. Odgovorio sam: “Oni su neki od naših kumova iz Grčke. Tek godinama kasnije sam otkrio ovu informaciju i suočio se s njim, rekavši: “Miki, jesi li znao da imamo grčko naslijeđe?” Tek nakon ovog otkrića konačno smo odvojili vremena da sjednemo i porazgovaramo o tome.Sada s ljubavlju i ponosom grli svoje korijene.