U iznenađujućem otkriću, Veljko Ražnatović, sin Svetlane Cece Ražnatović i boksera, podelio je manje poznate aspekte svog ličnog života. Priprema za utakmicu mi ne predstavlja poteškoće; to je zadatak kojem pristupam s nepokolebljivom odlučnošću. Moj režim treninga se sastoji od dvije sesije dnevno, obaveza koja mi oduzima vrijeme i energiju.
Našao sam harmoničan balans u svom životu, gdje je moj fokus isključivo na treningu i mojoj porodici. Tokom svog života, uvek sam posedovao urođenu strast za takmičenjem, učestvovanjem u raznim sportovima. Ipak, boks mi je zarobio srce. Ovaj sport ima moć da pretvori neposlušnu omladinu u staloženu i razumnu osobu. Služi kao izlaz, omogućavajući nam da pronađemo utjehu i spokoj. U prošlosti sam imao naglu narav i često sam gubio kontrolu. Ipak, kroz boks sam naučio neprocjenjive životne lekcije i otkrio umjetnost istinskog življenja. Sa uvjerenjem izražavam želju da svojim postignućima inspirišem mlade ljude. Ne želim da me idoliziraju, jer sam daleko od savršenstva. Umjesto toga, nadam se da teže ostvarenju vlastitih ciljeva, da se posvete svojim porodicama i bavljenju sportom koji su odabrali.
Osim toga, podijelio sam i vrstu muzike koja mi pomaže da se opustim tokom treninga. Uživam u raznim muzičkim žanrovima, uključujući crkvenu muziku, srpsku patriotsku muziku i rep. Smatram da patriotska srpska muzika izvlači moj najbolji, iako mogu da cenim i uživam u modernoj muzici. Osim toga, volim da uključim trening u svoju rutinu, što dodatno doprinosi mom cjelokupnom uživanju u muzici. Trenutno boravim u Titelu, potpuno sam uronjen u pripreme za predstojeća takmičenja. Kada završim obuku, oprostiću se od ovog grada i vratiti se u svoje skromno selo. Oduvijek mi je bio san da odgojim dva sina, a ovo neočekivano treće dijete je samo dodatni blagoslov. Što se tiče pola, sada se nadam da će kćerka upotpuniti našu porodicu.
Tokom našeg razgovora uronio sam u temu svoje rane slave i popularnosti, koja zapravo prethodi mom sportskom uspehu. Pažnju koju sam u početku dobio uglavnom su zaslužni moji roditelji, i iako mi je to moglo pružiti neke prednosti, takođe me je izložilo raznim predrasudama. Ako bih sada dobio isti nivo pažnje, isključivo na osnovu mojih zasluga, vjerujem da bi bilo manje pojedinaca koji bi zavidjeli na mojim postignućima i više ljudi koji bi ponudili svoju podršku. Gledajući unazad, shvaćam da je ova početna pažnja igrala značajnu ulogu u oblikovanju mog putovanja, na kraju mi je pomogla više nego što me je ometala. Ovakve osjećaje iznio je Veljko tokom svog gostovanja u emisiji.
