Profesor dr Vladimir Stupar, uvaženi protojerej-stavrofor, iznio je uvide u sudbinu duše nakon 40 dana od upokojenja. Nakon odlaska pojedinca, njegova duša kreće na putovanje, ponovno posjećujući draga mjesta i iskustva iz svog zemaljskog postojanja. Prema učenjima i običajima koje podržava crkva, duša nikada nije lišena društva tijekom ove faze lutanja.
Prema riječima protojereja-stavrofora profesora doktora Vladimira Stupara, u carstvu Božijeg promisla i po Njegovoj volji i dopuštenju, tačan trenutak čovjekove smrti je unaprijed određen. Ovaj trenutak, kada je najspremniji za odlazak s ovog svijeta, daje pojedincu slobodu da ponovno posjeti sva njegovana mjesta i voljene pojedince iz svog života u rasponu od dva dana. Međutim, zbog nepostojanja fizičkog tijela, komunikacija s tim entitetima je nemoguća, budući da sama energija duše nema kapacitet za kontakt. Ovo razumijevanje je u skladu s pravoslavnim vjerovanjem u vezi s putovanjem duše nakon smrti, osobito tijekom početnog razdoblja od 40 dana.
Prema učenju svetog Makarija Aleksandrijskog, najvažniji čin je bavljenje molitvom trećeg dana nakon smrti osobe. Upravo u tom trenutku počinka dolazi anđeo da vodi dušu i pruži pomoć tijekom odvajanja duše od fizičkog tijela. U pratnji anđela čuvara, ovo božansko biće ostaje uz dušu u tranziciji, nudeći podršku i utjehu u novom stanju i okolnostima. U ovom dubokom trenutku, duša opaža beživotno, inertno tijelo, ali prepoznaje da bit osobe, njeno jedinstveno i nezamjenjivo ja, nastavlja postojati i napredovati, jer je ljudski duh vječan i ne može se uništiti.
Prema riječima protojereja-stavrofora profesora doktora Vladimira Stupara, kada neko premine, često svjedoči ožalošćenoj rodbini, a ako je bio u bolnici, medicinskim radnicima i osoblju. Unutar prvih 48 sati nakon smrti, duša se oslobađa ograničenja fizičkog tijela i stječe sposobnost brzog i slobodnog putovanja između različitih mjesta. Te je spoznaje dr. Stupar iznio u razgovoru za TV Hram.
Nakon tri dana, duša kreće na putovanje u nebo, prelazeći njegova područja kako bi stigla do božanskog prijestolja Isusa Krista. Ovdje se, 40. dana, određuje njegova sudbina da prebiva ili u svjetlu ili u tami do uskrsnuća ili Posljednjeg suda. Uz ovu duhovnu ekspediciju, protojerej stavrofor Stupar ističe još jedan fenomen poznat kao klinička smrt, gdje se duša prije povratka privremeno odvaja od tijela. Ovu jedinstvenu pojavu ne treba brkati sa spomenutim nebeskim iskustvom.
Tijekom početnog razdoblja od 40 dana odvijaju se razni događaji i pojave.
Pojam vremena ljudi drugačije percipiraju u odnosu na dušu, na što utječe duhovno obogaćenje koje je stekla tijekom života. Ovisno o tome je li pojedinac njegovao vezu s Bogom i pokazivao kreposno ponašanje ili je zanemarivao odnose s drugima i božanskim, percepcija duše o vremenu varira. Stanje posvećenosti duše, postignuto prakticiranjem svetih rituala i molitava, određuje njezino bogatstvo ili siromaštvo, što dovodi do ispunjenja ili bijede.
U rasponu od 40 dana duša ostaje u društvu dvaju nebeskih bića – anđela čuvara koji nam je darovan prilikom krštenja i anđela kojeg je Bog poslao da isprati dušu koja odlazi. Naknadno, duša kreće na putovanje, na kojemu dobiva poglede na blještavi sjaj Kraljevstva Nebeskog i veličanstveno prijestolje Božje. Alternativno, također se može dovesti do svjedočenja prebivališta onih duša koje nisu uspjele ispuniti svoju svrhu i dužnost, a to je prebivanje u ljubavi i skladu s Božanskim. Ove napuštene duše žive u carstvu obavijenom tamom, gdje prevladavaju žalosna jadikovka i bolni plač. U konačnici, duša stoji pred Kristovom prisutnošću, koji, u svojoj božanskoj mudrosti, određuje nadolazeće odredište duše.
Profesor Stupar se tijekom predavanja pozabavio temom carinika, koje možemo usporediti s nebeskim carinicima zaduženim za ispitivanje duše. Opisivanje putovanja duše prema božanskom prijestolju zemaljskim pojmovima pokazuje se kao izazovan zadatak. Nadalje, naglasio je đavolove neumoljive napore da uhvati čovječanstvo u zamku, ističući činjenicu da nas Božja milost štiti od svjedočenja grotesknom i zastrašujućem liku demona, budući da bi sam pogled na njih potencijalno mogao izazvati smrtonosni užas.
Odvratnost demona je izvor muke za dušu, koja prebiva i na nebu i u anđelima. Kada se suoči s odvratnim izgledom ovih demona, duša doživljava veliku tjeskobu. Ovi demoni pozivaju one koji su vodili grješne živote, mameći ih da se pridruže njihovim redovima riječima: “Ti pripadaš nama. Dođi, budi jedan od nas.
Tijekom ovog specifičnog vremenskog okvira, duša prolazi rigorozan pregled, a važnost ovog putovanja prema Božjoj božanskoj prisutnosti ne može se precijeniti. Ovi testovi i rituali služe kao simbolične prepreke koje duša mora prevladati, a ne fizičke barijere. Djevica Marija, čija čistoća nadilazi čak i sjaj svjetla, preklinjala je svog sina da otprati njezinu dušu, štiteći je od zastrašujućih likova demona. Konačna svrha svake molitve je osigurati da duša može nesmetano pristupiti Gospodinu, jer On nije samo svjetionik ljubavi, suosjećanja i milosrđa, već i utjelovljenje pravde.
Nezasitna želja demona je osuditi što više pojedinaca u dubine pakla. Ovaj proračunati plan osmišljen je tako da kada dođe Posljednji sud, Sotona može hrabro izazvati Krista govoreći: “Ako možeš otkupiti njih, otkupi i nas.” Đavo, vođen svojim nepokolebljivim ponosom, ostaje nepokajan i odbija promijeniti samu svoju bit, ali ipak žudi za spasenjem. Demoni također dijele taj osjećaj – oni odbijaju pojam pokajanja, ali ipak žude za izbavljenjem bez ikakve preobrazbe ili kajanja.
Što se događa s dušom nakon što prođe 40. dan?
Jednom kad duša nadvlada đavolske zavodnike, postaje naša, željno iščekivana i iščekivana. Duša, obuzeta golemim strahom, približava se božanskoj prisutnosti Božjoj, gdje se otkriva duboka pravda – Božja pravednost. Ova spoznaja naglašava važnost njegovanja našeg zemaljskog postojanja, vrednovanja svakog trenutka i izbjegavanja dosade, a sve u pripremi za osobni susret s božanskim. Pokajanje ima veliku važnost, jer naši postupci na zemlji imaju posljedice na nebu; ono što vežemo ovdje, bit će svezano tamo, a što oslobodimo ovdje, bit će oslobođeno tamo. Oni koji protraće svoje živote s vremenom će dobiti drugačiju perspektivu, otkrivajući pravu prirodu svog postojanja.
Tijekom tog četrdesetog dana svaki čin dobrote i ljubavi, bez obzira koliko mali bio, bit će uzet u obzir. U tom trenutku, na privremenom sudu prije uskrsnuća i posljednjeg suda, razjasnit će se jesmo li predodređeni za Kraljevstvo Božje ili predodređeni za tamu, do posljednjeg suda kada će se ocjenjivati i živi i pokojni. Dakle, naši bližnji imaju mogućnost svojim molitvama i dobročinstvom uvelike utjecati na našu sudbinu tijekom tih 40 dana.
