Tokom 1990-ih, Stefan Mandel, rumunski ekonomista, zajedno sa svojim kompaktnim timom, upustio se u carstvo lutrije i izašao kao pobjednik ne jednom, već čak 14 puta. Važno je napomenuti da njihov uspjeh nije bio samo rezultat sretnih brojeva.
Stefan Mandel je razvio metodu koja mu je omogućila da osvoji nagrade na lutriji iu Rumuniji iu Australiji. Opšte je poznato da su šanse za dobitak na lutriji izuzetno male. Na primjer, vjerovatnoća da ćete osvojiti euro džekpot sa jednim tiketom je 1 prema 139,838,160. Čak i kada biste kupili dodatni tiket da udvostručite svoje šanse, vaše šanse bi se i dalje povećale na samo 2 u 139,838,160. Ako pažljivo promatrate, shvatit ćete da ako ste u mogućnosti da kupite više ovih kombinacija, na kraju ćete doći do tačke u kojoj vaše šanse postaju 139,838,160 do 139,838,160. U ovoj fazi, problem prelazi sa čisto matematičkog na logistički izazov: kako nabaviti 139,838,160 tiketa, a da prethodno ne osvojite džekpot? Prema Hustleu, Mandel je otkrio da u određenim lutrijama dobici premašuju tri puta cijenu kupovine svake moguće kombinacije brojeva. Pod pretpostavkom da imate sredstva da kupite sve kombinacije, gotovo vam je zagarantovan profitabilan povraćaj vaše investicije (osim ako drugi igrači ne pobede sa istim brojevima).
Mandel je zapravo donio odluku da slijedi ovu strategiju. Iako možda nije prekršio nikakve eksplicitne propise, svakako je odstupio od namjeravanog etosa igre. Izazovi, iako više nisu ukorijenjeni u matematici, ostali su značajni. U početku je morao uspješno uvjeriti investitore da podrže njegov plan, podvig koji je postigao tokom nekoliko godina. Zatim je morao da osmisli metod za kupovinu svake zamislive kombinacije u određenoj lutriji u kojoj su učestvovali. S obzirom na ogroman broj potencijalnih kombinacija, to je zahtevalo razvoj algoritama za generisanje i štampanje listića (praksa koju dozvoljavaju određene lutrije na tog vremena). Krajnji cilj je bio osigurati značajan džekpot, u kojem trenutku će njegov tim nabaviti odgovarajuće tikete. Uprkos ovim naporima, proces nije uvijek tekao besprijekorno, o čemu svjedoče komplikacije koje su se pojavile u Virdžiniji. Nakon što je uspješno implementirao svoju strategiju u raznim manjim australskim lutrijama, Mandel je svoju pažnju usmjerio na američke lutrije sa znatno većim iznosima džekpota u odnosu na cijenu kupovine svake moguće kombinacije.
Jedna lutrija koja ga je zainteresovala bila je nedavno pokrenuta lutrija iz Virdžinije, koja je svoje izvlačenje ograničila na brojeve od 1 do 44. Kao rezultat toga, postojale su samo 7.059.052 potencijalne kombinacije, što je znatno manji broj u poređenju sa tipičnih 25 miliona ili više. Nakon što je dostigao značajan džekpot od 15,5 miliona dolara, dao je instrukcije svom timu na terenu da nabavi karte u velikim količinama. Naravno, Mandel je prethodno pažljivo organizovao ovaj jedinstveni poduhvat. Ipak, nekoliko pojedinaca je odlučilo odustati od plana, što je rezultiralo time da su određene kombinacije ulaznica ostale nepotražene.
