Kćerka je izrazila želju da mu naudi, dok ga je supruga, koristeći ucjenu, istjerala iz njihove velike kuće.Šemso Ibrahimović (88) iz Bosne prošao je kroz teške trenutke, a s tugom ističe da nije mogao ni naslutiti da će mu život krenuti ovakvim putem. Bio je posvećen radnik, uvijek nastojao izdržavati svoju porodicu, a najmanje je mislio na vlastite potrebe.”Ako ikada kažeš kletvu nekome, zakuni ga da u njegovom domu neće biti mira, i ja sam to lično doživio”, jecaji i suze označavaju početak priče muškarca koji je nedavno proslavio 88. rođendan, prenosi Slobodna Dalmacija. Odrastao je u siromaštvu, a nakon rata se suočio s teškom situacijom gladujući. Od samog rođenja, borio se za opstanak, sanjajući o mogućnosti da zadovolji osnovne potrebe svojih najmilijih i sebe, izvještava Stil.”Svijet je prisustvovao svemu, ali ovakva nemaština je rijetkost. Tokom zime, hodao sam bos, hraneći se ostatcima kukuruza.“
Nakon dugog rada i truda, kada je stvorio uslove za pristojan život, oženio se s nadom da su bolji dani pred njim. Nažalost, otkrio je da njegova supruga pati od, kako kaže, urođene šizofrenije, ali to nije odmah primjetio. „Rodila je četvero djece, dvoje imaju naslijeđenu njenu bolest, a dvoje nemaju. Saosjećao sam sa svojom kćerkom. Međutim, nisam u mogućnosti da je smjestim u ustanovu jer to opština ne dozvoljava. Nedavno je provela dva mjeseca na liječenju u Zenici, a doktorka je zaključila da nije sposobna za povratak kući i da je jedan od najtežih pacijenata. Zbog toga su je vezali i prevezli. Pokušala je da me ubije. Teško je gledati sve to, srce mi se cijepa”.Molbu da je ostave u bolnici ignorisali su doktori, a nakon kratkog liječenja, vratili su je kući. “Kupio sam joj drva, ali cijelu zimu nije htjela da pali vatru, i ne znam kako je preživela hladnoću. Dostavljao sam joj hranu, ali je bacala. Nikada me nije posjetila, čak ni kada sam bio veoma bolestan. Sada nosim kateter”, dijeli Šemso.Supruga ga je uz pomoć ucjene isterala iz velike kuće, a proveo je sedam godina u pomoćnoj zgradi, bez posjeta rodbine.
“Imao sam sina koji je godinu dana stariji od moje ćerke, a on je stradao u nesreći. Dva puta sam jedva preživio pokušaje ubistva od strane sina, jer sam ga sprečavao da zlostavlja svoju suprugu. „ Bez mira pod stare dane, razmišljao je o odlasku u starački dom, ali i tu su se javile komplikacije.Podijelio je imanje sa djecom prije 15 godina, a supruga mu je preminula prije četiri godine. Život u prostoru koji je opisao kao katastrofu ostavlja ga bez mira, te razmišlja o boljoj sudbini sa drugom ženom. Na sreću, gospodin Kenan iz Austrije pružio mu je pomoć nakon saznanja o njegovoj teškoj sudbini, došavši iz inostranstva kako bi ga smjestio u starački dom, pruživši mu konačno zasluženi mir.
