Na ploči koja se nalazi na trenutnom prebivalištu Obrada Stefanovića stoji natpis “Oteti, prevareni, izdani i ostavljeni”. Tokom svoje uspješne karijere, bio je cijenjeni direktor s obiljem bogatstva i utjecaja. Ali, sada u kasnijim godinama života, osvrće se na svoju prošlost kroz ovu mračnu frazu sastavljenu od samo četiri riječi.”Radio sam naporno i stekao pristojan prihod koji sam uložio u nekretnine. Tokom devedesetih godina izgradio sam luksuzne apartmane i kuće vrijedne milijun eura na Zlatiboru. Nažalost, nakon razvoda, sve je to završilo u pravnim sporovima koji su preokupirali moj život od tada. Najveća greška koju sam napravio bila je prenošenje vlasništva nad svojom imovinom na svoju djecu prije nego što sam preminuo, što me ostavilo bez ičega.
Moj savjet drugima je da izvuku pouku iz mojih pogrešaka i da izbjegavaju da kontrolišu raspodjelu svoje imovine dok su još živi. Umjesto toga, neka dopuste svojim nasljednicima da sami donesu odluke nakon njihove smrti”, izjavio je Obrad tokom intervjua za agenciju.Nakon niza izazovnih događaja prije deset godina, donio je odluku da se povuče iz svakodnevnog života i smjesti u malu vikendicu u selu Bioska. Ova odluka proizlazi iz okolnosti koje su mu ostavile vrlo ograničene opcije. Trenutno, oslanja se na mjesečnu mirovinu od 17.000 dinara (što iznosi otprilike 144,96 eura). S obzirom na svoje žaljenje, Obrad osjeća da je napravio krive korake u životu i sada želi nadoknaditi svoje greške. Nažalost, ispravljanje tih grešaka sada donosi visoke troškove, a jedini preostali izlaz za njega je uklesati riječi koje su obilježile njegovo postojanje na svoj spomenik.Nakon temeljitog razmatranja svoje situacije, Stefanović je došao do spoznaje da je prošao kroz niz nesretnih događaja.
Prvo je bio izdan, potom prevaren, i na kraju opljačkan do te mjere da mu je sve bilo oduzeto. Na koncu su ga oni koji su mu sve uzeli napustili, ostavivši ga potpuno samog. Osjećaj napuštenosti posebno je teško podnio,te ističe da ga niko ne provjerava niti pita za njegovo dobrostanje. Pogotovo mu je teško što nema brige ni za osnovne potrebe kao što je hrana. Kada posjetitelji dođu na to groblje, sumorni natpis na grobu bivšeg bogataša podsjećat će ih da ništa u životu nije trajno, pa čak ni veliko bogatstvo. Riječi uklesane u kamen služe kao dirljiv podsjetnik da se prisjetimo preminulih i razmislimo o prolaznosti svega što nas okružuje.
