Iščekujući kopnenu ofenzivu Izraela protiv Gaze, zanimljivo je podsjetiti da je, u sličnim okolnostima prije 56 godina, tokom Šestodnevnog rata 1967. kada je Izrael napao Egipat, Siriju i Jordan, tadašnja Jugoslavija prekinula diplomatske odnose s Izraelom. Šestodnevni rat, tokom kojeg je Izrael osvojio i okupirao znatne dijelove arapskih teritorija, uključujući Gazu i Sinajski poluotok od Egipta, arapski dio Istočnog Jeruzalema i Zapadnu Obalu od Jordana, te Golansku visoravan od Sirije, trajao je od 5. do 10. juna 1967. Već 11. juna, zamjenik državnog sekretara za vanjske poslove Mišo Pavićević predao je protestnu notu izraelskom zastupniku Avigdoru Daganu, upozoravajući da će Jugoslavija prekinuti diplomatske odnose s Izraelom ukoliko se izraelske trupe ne povuku s okupiranih teritorija. Prema izvještaju autora Aleksandra Lebla, dugogodišnjeg novinara Večernjih novosti i Borbe koji je preminuo 2020. godine u Beogradu u dobi od 99 godina, sastanak između Pavićevića i Dagana dogodio se u Državnom sekretarijatu kasno navečer u 22:30 i trajao je svega pet minuta.
Dagan je obećao prenijeti sadržaj note svojoj vladi i izvijestiti Pavićevića o njenom odgovoru. Dva dana kasnije, 13. juna, nakon što je postalo jasno da Izrael neće povući svoje vojne snage s arapskih teritorija, ponovno je došlo do susreta Pavićevića i Dagana u sjedištu Državnog sekretarijata Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Tokom tog susreta, točno u 15:10 sati, Pavićević je predao notu kojom je obznanjeno prekidanje diplomatskih odnosa između dviju zemalja. U noti se isticalo da “Vlada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije konstatira da je Vlada Izraela ignorisala upozorenje Vlade Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, koje je izraženo u noti poslanoj izraelskom poslanstvu u Beogradu 11. juna iste godine, i nastavila provoditi aktivnosti koje jasno potvrđuju da Vlada Izraela i dalje provodi agresiju na arapske zemlje. Stoga je Vlada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije odlučila prekinuti diplomatske odnose sa Izraelom, napominjući ponovno da Vlada Izraela snosi isključivu odgovornost za sve posljedice koje će proizaći iz ovog čina.” To je bilo vrijeme kada su države imale različite oblike suvereniteta u usporedbi s današnjim vremenom. U 1967., Jugoslavija je već uživala status vođe Pokreta nesvrstanih, koji je okupljao većinu članica UN-a. Zahvaljujući tom statusu, Jugoslavija je izgradila snažnu vanjskopolitičku poziciju koja joj je omogućila donošenje ovako radikalne diplomatske odluke prema Izraelu. Nadalje, Jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito lično je potaknuo vodstvo Sovjetskog Saveza i drugih zemalja iz istočnog bloka da slijede njihov primjer, što se i dogodilo. U to vrijeme, sve članice istočnog bloka, osim Rumunjske, prekinule su diplomatske odnose s Izraelom. Da bismo bolje razumjeli ovaj jugoslavenski potez, trebamo se kratko vratiti u povijest jugoslavensko-izraelskih odnosa od osnivanja Države Izrael 1948. godine pa sve do Šestodnevnog rata 1967.
Takva analiza otkriva da Jugoslavija nije bila protiv osnivanja Izraela i da su odnosi između Beograda i Tel Aviva bili pozitivni u prvih nekoliko godina. Kada je UN u aprilu 1947. godine formirao posebnu komisiju za pitanje Palestine (United Nations Special Commission on Palestine – UNSCOP), Jugoslavija se našla među 11 članica te komisije. Sedam članica podržavalo je podjelu Palestine na židovsku i arapsku državu, tri zemlje su bile za židovsko-arapsku federaciju (Jugoslavija, Indija i Iran), dok se jedna zemlja suzdržala. Na kraju, na Općoj skupštini UN-a od 29. novembra 1947. većina članica glasala je za podjelu Palestine, što su podržali i SAD i SSSR. Kao rezultat toga, 14. maja 1948. David Ben-Gurion je u Tel Avivu proglasio neovisnost Izraela, što je izazvalo prvi izraelsko-arapski rat, budući da arapske zemlje nisu prihvatile otimanje dijela palestinskog teritorija. Arapske vojske su izgubile taj rat, što je označilo stvaranje Države Izrael.
