Oglasi - Advertisement
Pregled starih fotografija Seke Aleksić otkriva njen izražen transformacijski put.Seka Aleksić, pjevačica, uvijek je bila otvorena o svom porijeklu, životu i počecima svoje karijere. Nasuprot mnogima, nije osjećala sram zbog svojih skromnih početaka; naprotiv, siromaštvo ju je motivisalo da postane zvijezda kakva je danas.Stare fotografije Seke Aleksić svjedoče o tome da je, iako je odrasla u siromaštvu, bila vedra i prelijepa djevojčica.„Odrastala sam bez oca, međutim moja majka se potrudila da ne osjetim tu prazninu. Radila je tri posla kako bi izdržavala moga brata i mene. Finansijski nam nije bilo dopušteno da idemo u vrtić, pa su nas čuvali naši baka i deka“ – izjavila je Seka ranije, otkrivajući još detalja iz svog djetinjstva.
„Nije im bilo lako sa mnom jer sam bila nemirno dijete. Nisam bila bezobrazna, samo razigrana. Neprestano sam grickala nešto, a to mi se očigledno nije promjenilo ni do danas. Nisam bila antipatična prema školi, ali pjevanje me jednostavno više privlačilo. Zbog toga sam uvijek bila prosječna učenica – nekad sam završavala godinu sa zadovoljavajućim, nekad i iznadprosječnim ocjenama. Drugarstvo u razredu bilo je odlično. Djeca me nisu zadirkivala zbog razvoda mojih roditelja. Učitelj je imao ključnu ulogu u tome. Obavijestio je sve učenike da ima i nas čije su porodice razvedene, ali da mi nismo krivi za to. Mama se takođe trudila da nadomjesti očevo odsustvo u našim životima“ – otkrila je iskreno pjevačica.Nažalost, početak rata dramatično je promjenio Sekin život. Kao izbjeglica, napustila je Zvornik i preselila se u jedno selo nedaleko od Šapca, gdje se suočila s još većim siromaštvom i neprijateljstvom okoline. “Bilo je izuzetno teško! Bila sam mala i nisam shvatala pravu prirodu rata, ali promjena okoline predstavljala je ogroman šok za mene. Tada desetogodišnja Seka nije ni slutila da će je vršnjaci iz odjeljenja suočiti s još jednim izazovom u njenom životu”, prisjeća se ova poznata pjevačica jednog od najtežih perioda svog života.
„U Bosni sam imala divne prijatelje, i danas održavam kontakt sa svojim učiteljem Irfanom. Nažalost, situacija u Banji nije bila tako dobra. Kao izbjeglica, djeca su bila ponekad suviše iskrena, da se izrazim surovo. Sjećam se da su se smijali mom izgovoru riječi “mlijeko” umesto “mleko”. Kada sam počela da govorim na ekavici kako bih se uklopila, još više su se smijali. Bilo je mnogo šala i zadirkivanja na moj račun, ali to su bila djeca, i sve im se prašta. Sve te teškoće koje sam prošla u životu su me učinile jačom i oblikovale me kao osobu”, istakla je Seka.
Preporučujemo
