Dugo vremena, mnogi ljudi s našeg područja odlaze u Njemačku u potrazi za boljim životom. Hana je 2014. godine napustila svoju rodnu Bosnu i Hercegovinu kako bi otišla na tromjesečno radno putovanje u Njemačku, s ciljem da skupi dovoljno novca za kupovinu džipa. Prije nego što je krenula na put, morala je zatvoriti svoj frizerski salon. Tokom boravka u Njemačkoj, Hana je radila kao skrbnica za starijeg gospodina, s kojim je na kraju sklopila brak. Nakon njegove smrti, postala je korisnica njegove penzije, koju planira koristiti za povratak u svoj rodni grad. Hana se prisjeća trenutka kad je svjedočila ženi koja je istovremeno služila i muškarcu za kojeg je radila. Njena majka je bila zabrinuta zbog njenog odlaska u Njemačku i upozoravala ju je na nepravdu koja tamo može prevladavati. Ali, Hana je već gotovo deset godina u Njemačkoj i tamo je stvorila svoj dom i sada razmišlja o svom životnom putovanju. Uprkos postignutom uspjehu, početak iznova za Hanu bio je izazovan korak.Nakon što je stigla u Njemačku, Hanina rođena majka, koja je već penzionirana kao i Hanin otac, unaprijed ju je upozorila na izazove s kojima će se susresti.
Hana živo pamti svoje početke u Njemačkoj, gdje se morala samostalno suočiti s preprekama učenja stranog jezika i traženja posla. Uprkos osjećaju ranjivosti i tjeskobe, odlučila je biti uporna. U jednom trenutku, Hana se našla u restoranu gdje joj je prišao muškarac. Srećom, jedan od njenih sunarodnika s Kosova koji je govorio srpski bio je prisutan i mogao je prevoditi za nju. Taj muškarac im je pomogao i čak se pridružio njihovom stolu. Hana se sjeća da je osjećala mješavinu straha i nervoze kada joj je taj muškarac predložio da joj pomogne oko administrativnih pitanja tako što će se oženiti s njom, ali pod uslovom da ga ona podržava do kraja života kako bi ga spriječila da završi u domu zbog njegove djece.Čovjek o kojem govorimo stvorio je velike probleme s Haninom djecom, a ona se brine o tome kako će njeni članovi porodice, vjerski lideri i prijatelji gledati na nju. Dodatno, Hana nije sigurna u namjere ovog muškarca i kako će se dalje snalaziti u Njemačkoj. Unatoč tome što se bliži dobi za penziju, koja iznosi 50 godina, muškarac uspijeva nagovoriti Hanu da prihvati njegovu ponudu. Taj muškarac, koji je pažljivo promatra, uvjerava Hanu da će joj pružiti sve što joj je potrebno i da neće iznevjeriti njene očekivanja. Hana ostaje sumnjičava u pogledu prednosti ovog aranžmana, osim formalnog dokumenta. Kada izrazi svoje sumnje, on joj odgovara: “Vaši interesi su i moji interesi. Brinut ću se za vas dokle god sam živ. Oženit ću vas, osigurati sve potrebne dokumente i imovinu.” Hana naglašava da duguje novac nekome u Bosni. Na to, on joj pruža 5.000 da pokrije dug. Ona tvrdi da duguje 3.000 a on joj nudi i dodatnih 2.000. Hana se prisjeća svog života i kaže: “Tek kad sam se udala sa 50 godina shvatila sam da mi muškarac nije potrebit. Međutim, odlučila sam iskoristiti ovu situaciju za dobro svojih roditelja. Nisam željela da ih opterećujem svojom odlukom da ne primam penziju jer moja porodica ne bi prihvatila takvu odluku. Morala sam ga dovesti u Bosnu.” Hana, koja je radila u inozemstvu iz bivše Jugoslavije, dijeli svoju priču s autorom YouTube kanala Auslenderi, koji dokumentira priče i iskustva gastarbajtera.
Opisuje kako je zbog administrativnih razloga morala posjetiti Bosnu i kako se osjećala kad je stigla u Švabin dom, gdje nije znala jezik i gdje se osjećala nesigurno.Kad se Hana prisjeća svoje prošlosti, sjeća se kako se osjećala izrazito povučeno i usamljeno. Noću bi zaključavala vrata svoje sobe, jer nije bila upoznata s lokalnom kulturom Švabe i teško joj je bilo komunicirati s njima. Jednom prilikom, susjeda ju je zamolila da kupi gotovu hranu u mesnici, što do tada nikada nije radila. Na sreću, susjed i njegova supruga pomogli su joj da prevlada jezičku barijeru. Hana je primijetila da lokalni dijalekt značajno varira od dijalekta koji je govorila u svom rodnom Berlinu, gdje je njemački jezik bio standardan. Čak se nasmijala svom vlastitom izgovoru. Hana planira vratiti se u Bosnu 2025. godine, sada kada prima mirovinu koju može kombinirati sa Švabinom za dodatnu podršku. Smatra da je iznos od 500 eura koji dobiva od njega sasvim dovoljan i više nije potrebna, budući da su njeni zahtjevi ograničeni na hranu i piće. Također priznaje da u Njemačkoj građani primaju dvije penzije: svoju i penziju svog supružnika. S godinama, njezina penzija će nastaviti rasti.
