Marko Živić, koji nas je prerano napustio, ostavio je neizbrisiv trag u svijetu filma, televizije i pozorišta, a njegova beskrajna simpatičnost, humor i nezaboravne uloge zauvijek će ostati urezani u našim srcima.Glumac Marko Živić preminuo je u dobi od 50 godina zbog komplikacija uzrokovanih koronavirusom. Prijatelji i obožavaoci oprostili su se od ovog slavnog glumca 14. oktobra 2021. godine. Marko je ostavio dubok trag u svetu glume, izgradio je značajna prijateljstva i kumstva, te imao dugogodišnju vezu. Tuga zbog njegove prerane smrti nikada nije prošla ni kod njegove sestre, koja ga i dalje duboko žali.Marko Živić bio je stalni član Pozorišta na Terazijama i Beogradskog dramskog pozorišta. Takođe, tokom svoje karijere, nagrađivan je brojnim priznanjima.
Samo godinu dana prije svoje smrti, podijelio je svoju priču o hrabrom oporavku nakon operacije uklanjanja malignog tumora 2008. godine.”Moj sretan slučaj bio je što sam slučajno otkrio ovu bolest. Nakon posjete dr. Predragu Pešku, direktoru Instituta za bolesti digestivnog trakta, saznao sam da patim od problema u abdomenu i bolesti jednjaka. Operacija kojoj sam se podvrgao ostavila je rez dužine od 15 santimetara, protežući se od grudi do stomaka. Rad sa abdominalnim problemima je zaista izazovan. Hirurzi, u mnogome slični vodoinstalaterima, moraju pažljivo ukloniti oštećene dijelove i oblikovati želudac na osnovu preostalog materijala. Ova operacija trajala je sedam i po sati. Morao sam da donesem odluku – da li hrabro da se suočim sa ovim ili da odustanem. Naravno, odlučio sam se hrabro krenuti napred. Proces oporavka je bio izazovan.Bjela, Manda i ja zajedno smo izveli predstavu ‘Let iznad kukavičijeg gnezda’. To označio je moj povratak na scenu Beogradskog dramskog pozorišta, gdje sam naišao na izvanredan prijem – cijela sala ustala je i aplaudirala. Tih dana, ispod kostima, nosio sam traku sa kateterom, jer sam se 15 dana hranio intravenozno.Često su me pozivali iz klinike kako bih pružio psihološku podršku pacijentima.
Odlazio sam tamo kako bih im izmamio osmjeh na lice, i vjerujem da sam nekome stvarno pomogao. S vremenom, postao sam kao maskota cijelog odjela. A ista stvar bila je kad sam ja sam ležao u bolnici. Noću, ponekad doživiš pad koncentracije i svašta ti prolazi kroz glavu, posebno jer si vezan za krevet i zbog brojnih infuzija koje primaš. Ali, ja sam ustajao, šetao hodnicima i maštario kako sam Roki Balboa, iako me sve boljelo. Bilo je kao da se borim u ringu s nekim, iako sam samo glumio. “Pacijenti su često dolazili da me vide, smijali su se, bodrili me. Morao sam nekako da se izvučem iz te situacije. Obično se recidivi javljaju kasnije, nakon što prođe taj stresni period. Bilo je trenutaka kada sam pomislio da jednostavno ne mogu više, ali sam nastavio kao da guram kao buldožer, iako sam se činilo da nemam dovoljno snage”, izjavio je glumac tokom svog posljednjeg gostovanja u emisiji.
