1.decembra 1981. godine, dogodila se jedna od najtragičnijih vazdušnih katastrofa u Francuskoj, a svakako i najteža koja se ikada dogodila na našim prostorima.Komadi razbijenog aviona “McDonnell-Douglas MD-81” pronađeni su pričvršćeni uz strminu planine, na koju su francuski i jugoslovenski istražitelji mogli pristupiti samo helikopterom. Iz olupine su izvukli dvije crne kutije koje su sačuvale tragične trenutke jednodnevnog izleta koji je završio kobno. Istražitelji su utvrdili da je došlo do niza nesporazuma između kapetana i kontrolora letenja dok se potpuno pun avion spuštao prema gradu Ajačo. Sve je počelo s nerazumijevanjem jednostavnih instrukcija, što je rezultiralo sve većom konfuzijom među pilotom i kontrolorom tijekom njihovih međusobnih komunikacija.Niti kapetan niti kontrolor leta nisu bili svjesni opasnosti koja je prijetila sve do nekoliko sekundi prije nego što je avion udario u planinu. Tokom većeg dijela druge polovine 20. vijeka, Jugoslavija je funkcionirala kao most između Istoka i Zapada.
Ostaci aviona bili su razbacani na širini od 600 metara i protezali su se dužinom od cijelog kilometra. Jedini prepoznatljivi dio bio je komad oplate, zajedno s nekoliko prozora, koji je bio zaglavljen između dvije stijene. Ova nesreća je izazvala šok i u Jugoslaviji i u Francuskoj. Bila je to druga najgora avionska nesreća na francuskom tlu i najveća u istoriji Jugoslavije. Istraga je utvrdila da je odgovornost pilota bila da održavaju minimalnu sigurnu visinu, osim ako su pod radarskim nadzorom, kako je navedeno na “Medium”. Kontrolori jugoslovenske kontrole letenja bili su dobro upoznati s minimalnom sigurnom visinom i nikada nisu dali upute pilotima da se spuste ispod te visine. To je dovelo do toga da su piloti postali naviknuti na to da mogu pratiti sva uputstva bez provjere minimalne sigurne visine na njihovoj letnoj karti.