Nažalost, često nam treba dosta vremena da shvatimo da smo sami sebi najpreči. Većina ljudi , naročito žena , svoj život posveti porodici i ispunjavanju njihovih potreba , a njene potrebe i napredak čekaju neke bolje dane.
Mnogim pojedincima sve je prioritet osim vlastite dobrobiti, a kada se nađu zarobljeni u teškoj situaciji, nemaju načina za bijeg. U sljedećim odjeljcima današnjeg članka predstavit ćemo nekoliko uvida za koje vjerujemo da će vam biti korisni.
Život ima izvanrednu sposobnost prenijeti lekcije kroz najizazovnije okolnosti, ali osnovne istine koje proizlaze iz tih iskustava obično su jednostavne, čak uobičajene – upravo ta jednostavnost je razlog zašto se često zanemaruju.
Tek kad nas život “prodrma”, podnese neočekivana iznenađenja ili razgradi ono što smo godinama mukotrpno gradili, počinjemo se upuštati u dublje promišljanje i prisjećati se fraza s kojima smo se već susretali, ali ih nismo ozbiljno shvaćali. Trajne istine koje dijele mudraci, filozofi i obični pojedinci ostaju postojane; mi smo ti koji ih zanemaruju provesti u praksi.
Ključna lekcija koja se često zanemaruje je značajan utjecaj naših svakodnevnih navika na tijek naših života. Svaka radnja koju poduzimamo svakodnevno nosi posljedice, vodeći nas ili u napredak ili u pad; nema neutralne države. Kada zanemarimo aspekte kao što su zdravlje, odnosi, znanje ili financije, ta područja neizbježno počinju propadati.
Mnogi pojedinci imaju tendenciju čekati “pravi trenutak” da daju prednost svojoj dobrobiti, ali takav trenutak rijetko dolazi. Nasuprot tome, oni koji prepoznaju da se istinski napredak postiže kroz niz malih, dosljednih radnji – bez dramatičnih izbora – doživljavaju trajnu i značajnu transformaciju. Osnovna stvarnost je sljedeća: čovjek mora ili njegovati osobni rast ili postupno podleći dezintegraciji.
Dodatna istina koja se često zanemaruje tiče se odnosa između novca i uspjeha. Pojedinci često doživljavaju bogatstvo kao rezultat slučajnosti, povoljnih okolnosti ili “pravih veza”. Nasuprot tome, stvarnost je i jednostavnija i izazovnija: postizanje uspjeha zahtijeva hrabrost da se preuzme inicijativa, još veću hrabrost da se zatraži pomoć i ustrajnost da se ustraje u suočavanju s početnim neuspjesima.
Ne postoji čarobna formula. Ako se ima cilj, potrebno je truditi se, griješiti, učiti iz njih i napredovati. Mnogi pojedinci odlučuju ovisiti o iluzijama umjesto da se uključe u vlastita nastojanja. Štoviše, život ne stoji; nagrađuje one koji poduzmu odlučnu akciju. Treću spoznaju možda je najteže prihvatiti: izazovi se javljaju u najneočekivanijim trenucima. Ovo je temeljna karakteristika poteškoća – one nikada nisu “pravovremene” i ne slijede unaprijed određeni raspored. U tim se slučajevima jasno vidi tko posjeduje sposobnost prilagodbe. Oni koji ostaju smireni i spremni na promjene, čak i usred kaosa, oni su koji izdržavaju. Njihov opstanak ne pripisuje se superiornoj inteligenciji, već njihovoj spremnosti da prihvate neizbježne transformacije.
Četvrta istina tiče se suštine putovanja koja postaje očigledna tek kada na njega krenemo. Mnogi pojedinci odgađaju donošenje izbora, čekajući trenutak kada je sve nedvosmisleno jasno. Ipak, prava mudrost leži u poduzimanju akcije.
Bilo u braku, zaposlenju ili roditeljstvu, potpuno razumijevanje ne može se postići dok se ne uključimo u ta iskustva. Iskustvo služi kao jedini autentični učitelj. Dok se krećemo vlastitim putovima i neizbježno griješimo, otkrivamo što je uistinu u skladu s našim potrebama. Ne postoje jedinstvena rješenja za sve. Međutim, ako nastavimo čekati na “idealne” okolnosti, riskiramo zanemariti vlastite živote.
U konačnici, suočavamo se s izazovima s kojima se suočavamo. Umjesto da žalimo za zatvorenim vratima, bitno je proširiti svoju perspektivu. U blizini mogu biti zanemarena vrata, prozor ili staza koju prije nismo uspjeli prepoznati. Često je najveća pogreška fiksirati se na ono što je izgubljeno umjesto kretanja naprijed i traženja alternativnih rješenja. Važno je razumjeti da upornost ne treba brkati s tvrdoglavošću. Prava snaga leži u prilagodljivosti – prepoznavanju odgovarajućih trenutaka za ustrajnost i kada je potrebno krenuti drugim putem.
Ove jednostavne, naizgled nevine istine utjelovljuju duboku mudrost. Ne traže od nas da budemo savršeni, već da budemo svjesni. U svijetu koji je često brz i kaotičan, svjesnost je upravo ono što nam često nedostaje. Iako smo možda upoznati s ovim istinama, ostaje relevantno pitanje: utjelovljujemo li ih doista u svojim životima?
