U ovom članku Vam donosimo 3 osobine roditelja čija djeca postaju nezahvalna i šta trebate promijeniti da bi vas djeca kada odrastu poštovala. Sve više porodica se suočava s tim da, uprkos velikoj posvećenosti, djeca djeluju kao da ne cijene trud koji se ulaže u njihovo odrastanje.
To zna biti frustrirajuće i bolno, jer svaki roditelj želi da odgaja dijete koje je pristojno, zahvalno i svjesno vrijednosti koje dobija. Ipak, stručnjaci naglašavaju da nezahvalnost nije urođena osobina. Ona se gradi kroz svakodnevne situacije, način komunikacije i stil odgoja koji djeca svakodnevno doživljavaju. Najvažnije je da roditelji razumiju da se takvo ponašanje može promijeniti uz strpljenje i jasne granice.
- Jedna od prvih karakteristika koja može dovesti do nezahvalnosti jeste prezaštićivanje. Roditelji to čine iz najbolje namjere – žele spriječiti da njihovo dijete bude povrijeđeno, razočarano ili suočeno s neuspjehom. Međutim, kada dijete nikada ne nauči da se izbori s posljedicama vlastitih postupaka, ono teško razvija empatiju, odgovornost i sposobnost da cijeni trud.
Ako roditelj stalno uređuje svaku situaciju, popravlja svaku grešku ili rješava sve probleme umjesto djeteta, dijete stvara sliku da život funkcioniše tako da se sve dobija bez napora. Tako se rađa uvjerenje da je dovoljno pokazati nezadovoljstvo da bi se dobilo ono što se želi. Primjer iz svakodnevice je situacija u kojoj dijete dobije novu igračku svaki put kad zaplače. Umjesto da nauči vrijednost čekanja i truda, ono usvaja obrazac da se sve može dobiti odmah i bez ikakvog zalaganja. Rješenje se krije u tome da se djetetu dopusti da ponekad pogriješi, da doživi male frustracije i da osjeti prirodne posljedice svojih postupaka. Takva iskustva ga uče zahvalnosti, strpljenju i realnom shvatanju života.
Druga osobina roditelja koja može doprinositi nezahvalnosti je nedosljednost u postavljanju granica. Mnogi roditelji iz straha da ne ispadnu prestrogi mijenjaju odluke, popuštaju i dozvoljavaju ponašanja koja im zapravo smetaju. Međutim, djeca vrlo brzo primijete ako se pravila mogu „zaobići“, pa počinju vjerovati da se svaka odluka može promijeniti dovoljno upornim insistiranjem.
Nedosljednost kod djece stvara osjećaj nesigurnosti, ali i slabi razumijevanje autoriteta. Kada se, na primjer, vrijeme za spavanje jedan dan strogo poštuje, drugi put odlaže, a treći put potpuno ignoriše, dijete gubi orijentir i ne razvija naviku samokontrole. Jasna, jednostavna i ponavljajuća pravila stvaraju red, smanjuju konflikte i djetetu daju osjećaj stabilnosti. Kada roditelj pokaže da stoji iza svojih odluka, dijete ga počinje više poštovati.
Treća osobina koja može stvoriti osjećaj nezahvalnosti jeste emocionalna udaljenost. Neki roditelji vjeruju da je dovoljno obezbijediti materijalne potrebe i da će se time zadovoljiti sve djetetove želje. Ali djeca prirodno teže povezanosti, osjećaju razumijevanja i topline. Ako roditelj nije emocionalno prisutan – ako rijetko sluša, ne pokazuje interesovanje za djetetove misli ili osjećaje, ili nema vremena za zajedničke trenutke – dijete može razviti unutrašnji osjećaj praznine.
Taj osjećaj se ponekad izražava kroz razdražljivost, odbijanje saradnje ili ponašanja koja izgledaju kao nezahvalnost. U suštini, dijete često ne traži novu igračku ili poklon, nego traži pažnju i bliskost. Rješenje je jednostavno, ali zahtijeva dosljednost: kvalitetno vrijeme, dnevni razgovori, mali rituali i spremnost da se sasluša i razumije djetetova perspektiva.
Važno je naglasiti da roditelji djeluju kao glavni uzor. Djeca uče posmatranjem, mnogo više nego slušanjem. Ako roditelj često kritikuje, žali se ili pokazuje da ništa nije dovoljno dobro, dijete postaje sklono sličnom načinu razmišljanja. S druge strane, ako roditelj zahvaljuje, prepoznaje trud drugih ljudi i pokazuje zadovoljstvo malim stvarima, dijete prirodno preuzima te obrasce ponašanja. Jednostavne, svakodnevne geste poput iskrenog „hvala“, pohvale za trud ili pokazivanja zahvalnosti prema partneru ili prijateljima, oblikuju djetetov emotivni svijet.
Nezahvalno dijete nije loše dijete. To je dijete koje nije naučilo kako da prepozna i cijeni vrijednosti oko sebe. Kroz dosljednost, bliskost, jasne granice i vlastiti primjer, roditelji mogu pomoći djeci da izrastu u osobe koje poštuju trud, cijene ono što imaju i razvijaju snažan osjećaj zahvalnosti prema ljudima u svom životu.
