U današnjem članku ćemo pisati o roditeljstvu . Naime , poznato je da se u svijetu 1. jun obilježava kao dan roditelja . U prve tri godine djetetova života njihov je um potpuno otvoren i upijajući, poput spužve.U nasstavku vam donosimo temeljne savjete stručnjaka Vladete Jerotića o roditeljstvu koji bi trebao biti čvrsto ukorijenjen u našoj svijesti.
U ovom trenutku, bitno je da roditelji daju prioritet svojoj ljubavi jedno prema drugome, omogućujući svom djetetu da promatra i internalizira tu ljubav. Takav će temelj značajno utjecati na djetetovu percepciju odnosa u godinama koje dolaze. Čak i u slučaju budućih nesuglasica, sjećanja na tu početnu privrženost ustrajat će, oblikujući njihove kasnije brakove i iskustva.
Nadalje, sposobnost voljenja može ovisiti o iskustvu primanja ljubavi zauzvrat. Alternativno, dubina i širina ljubavi s kojom se susreće tijekom formativnih godina može izravno utjecati na sposobnost pružanja ljubavi drugima. Kada dijete u dobi između tri i četiri godine sluša svoje roditelje kako se upuštaju u raspravu – umjesto u svađu – u kojoj se izražavaju različita mišljenja, to služi kao vrijedna prilika za dijete da nauči nijanse dijaloga.
Iako dijete možda ne razumije specifičnosti razgovora, ono ipak može razumjeti da njihovi roditelji imaju suprotna stajališta i može se artikulirati logičkim zaključivanjem umjesto pribjegavanja povišenim tonom.
To predstavlja početni temelj za djetetovo razumijevanje dijaloga. Bitno je razlikovati znatiželju od radoznalosti. Ne preporučuje se pretvaranje djece u samo znatiželjne osobe. Dijete ulazi u svijet s inherentnom složenošću. Iako se može činiti zabrinjavajućim, istraživanja pokazuju da fetus posjeduje sposobnost zadržavanja sjećanja. Postupci i ponašanje majke tijekom trudnoće bitno utječu na razvoj djeteta.
Neophodno je da majka nosi svoje dijete s osjećajem radosti. Ipak, ključno je razumjeti da biti radostan i biti veseo nisu međusobno zamjenjivi pojmovi. Jednako je značajna i očeva uloga; oba roditelja trebaju dijeliti zajedničku želju za svojim djetetom. Majčino emocionalno stanje igra značajnu ulogu u razvoju fetusa, zajedno s njezinim izborom prehrane tijekom trudnoće.
Možda ste primijetili da kada majka doživi ljutnju, dijete se instinktivno pomiče prema rubu kreveta, dok u trenucima sreće dijete teži gravitirati prema majčinom srcu. Ovaj intrigantni fenomen znanstvenici su dokumentirali na filmu. Za poticanje učinkovite komunikacije s djetetom bitno je izbjegavati trenutne prijekore poput “što će biti s tobom” ili “opet ti ne ide dobro”. Umjesto toga, važno je dati pohvalu kada dijete pokazuje pozitivno ponašanje. Iako ovaj pristup može njegovati rani osjećaj ponosa, on također daje djetetu priliku za samoispravljanje. Suparništvo između braće i sestara često je raširenije u obiteljima s više djece, osobito kada postoji samo dvoje braće i sestara.
U takvim je okolnostima ključno da roditelji budu oprezni jer se mogu pojaviti prirodni osjećaji ljubomore, što dovodi do toga da djeca pogrešno vide da njihovi roditelji pokazuju favoriziranje prema bratu ili sestri. U kontekstu tradicionalnog srpskog odgoja djeca se često odgajaju u dvije suprotne krajnosti: ili pretjeranom strogošću ili pretjeranom popustljivošću, osobito u posljednjim desetljećima.
Ovaj fenomen je proizašao iz neučinkovite roditeljske popustljivosti, koju treba razlikovati od istinske ljubavi.
Bitno je naglasiti središnju ulogu koju roditelji imaju u odgoju djeteta, osobito tijekom godina odrastanja. Ovaj naglasak je opravdan jer i genetski čimbenici i poboljšane vanjske okolnosti mogu pomoći u ispravljanju negativnih tendencija ponašanja kod djece dok rastu. Presudna je tvrdnja da zahtijevanje poslušnosti od drugih može biti opravdano samo ako sami dajemo primjer poslušnosti.
Dostojevski je upozorio roditelje da svojoj djeci ne nameću ograničenja bez prethodnog utjelovljenja obećanja poslušnosti koje Krist predstavlja. Roditelji bi trebali očekivati poslušnost svoje djece tek nakon što ispune ovo obećanje. Na nepravilan razvoj djeteta značajno utječe nedostatak roditeljske topline, sigurnosti i autoriteta. S obzirom na početnu ranjivost djeteta, na roditeljima je da uspostave temeljne temelje sigurnosti i skrbi.
Dijete u potpunosti ovisi o svojoj neposrednoj okolini u poticanju afirmacije i samopoštovanja.
Na evoluciju osobnosti pojedinca značajno utječe način na koji roditelji i društvo reguliraju urođene agresivne i seksualne energije koje proizlaze iz bioloških nagona. Učinkovito upravljanje ovim instinktima počinje rano u životu i ključno je za određivanje razvoja nečijeg karaktera.
Spontano oslobađanje tih energija, koje dovodi do poznatih posljedica s kojima se suočavamo u svakodnevnom životu, nije samo nusprodukt naše individualne povijesti i prevladavajućih nacionalnih osjećaja; također naglašava psihološku krhkost, neuravnoteženost i stagnaciju u osobnom razvoju među onima koji ne njeguju snagu volje i moralnu samodisciplinu u pogledu svojih iskonskih poriva.
Djetetova nepokolebljiva vjera u život može se očuvati kada majka svoju ljubav izražava brigom, dojenjem i iskrenom toplinom, uz suzdržavanje od pretjerane tjeskobe, jer to može odražavati majčine neurotične strahove.
Otac se na sličan način angažira u izražavanju autentičnih emocija prema djetetu, osiguravajući da se ljubav dosljedno pokazuje. Ova postojana veza između roditelja stvara okruženje koje podržava djetetovu trajnu vjeru u postojanje. Inherentno povjerenje koje djeca posjeduju, koje je Erikson prikladno nazvao iskonskim povjerenjem, istodobno je vrijedno divljenja i duboko.
Njihova sposobnost brzog opraštanja, divljenja i čuđenja svijetu zahtijeva stalnu brigu i ohrabrenje tijekom cijelog života. Roditelji se često nalaze zbunjeni zašto njihova djeca ustraju u ponašanju koje im je izričito rečeno da izbjegavaju.
Djeca pokazuju stalnu sklonost zanemarivanju roditeljskih savjeta, bilo da se radi o izravnim zahtjevima da se izbjegnu određene radnje ili konzumiranje potencijalno štetnih tvari. Kada roditelj postavi granicu i kaže “ne”, pojedinci instinktivno osjećaju poriv da ospore tu granicu, da istraže ograničenja i shvate razloge koji stoje iza zabrane.
- Unatoč tome, uvjeren sam da će dijete vjerojatno poslušati njihove riječi kada roditelj prenese svoju poruku s autentičnom ljubavlju i brigom. Kada roditelj izrazi “nemoj to raditi” iz ljubavi, bez namjere prisiljavanja na poštivanje, malo je vjerojatno da će se dijete uključiti u pogrešno ponašanje. U ovom kontekstu, neposluh neće predstavljati problem, jer će dijete osjetiti naklonost u pozadini zahtjeva.
