U danansjem clanku Vam donoisimo sve o Laura Šefer iz Pensilvanije koja godinama je lutala kroz lavirint pogrešnih dijagnoza, operacija i beskrajnih pretraga, ne sluteći da se pravi neprijatelj ne nalazi u njenom tijelu, već u zidovima doma u kojem je živjela. Saznajte više u nastavku teksta…
Priča koja danas zvuči nevjerovatno počela je prije više od decenije, kada je mlada i puna planova ušla u novu životnu etapu, vjerujući da gradi budućnost, a zapravo je kročila u dugotrajnu agoniju.
- Bilo je to 2012. godine kada se sa suprugom preselila na staru farmu, građenu prije više od stotinu godina. Radost novih početaka ubrzo je zamijenila zbunjenost i strah, jer su se pojavili prvi neobični simptomi. Laura je osjećala bolove slične infekciji mokraćnih kanala, iako nalazi nisu pokazivali prisustvo infekcije. Uslijedile su neobjašnjive visoke temperature, umor koji ju je obarao s nogu i osjećaj mentalne magle zbog kojeg joj je svaki zadatak postajao nepremostiv. Vjerovala je da je u pitanju stres i naporan posao, pa je simptome gurala u stranu, ne sluteći da se u njenom domu nalazi otrovni neprijatelj.
Godine koje su slijedile nisu donijele olakšanje. Naprotiv, problemi su se gomilali. Česte infekcije, pad energije i slabost pratili su je iz dana u dan. Kada se 2018. ponovo preselila na novu farmu, simptomi su eskalirali u pravom smislu te riječi. Počeli su iscrpljujući menstrualni ciklusi, bolovi u stomaku koji su je izluđivali, rektalna krvarenja i dijareje. Srce joj je iznenada ubrzano kucalo, disanje postajalo otežano, a na mnoge namirnice odjednom je reagovala burnim alergijama. Naglo je gubila na težini, a u jednom trenutku pojavili su se i neurološki problemi koji su dodatno unosili paniku.
Njena potraga za odgovorom pretvorila se u maraton po bolnicama i ordinacijama. Obišla je desetine specijalista – od kardiologa do ginekologa, od gastroenterologa do neurologa. Svaki put bi se nadala da će neko od njih pronaći uzrok, ali je umjesto rješenja dobijala samo nove sumnje i gomilu analiza. Prošla je kroz kolonoskopije, endoskopije, magnetske rezonance, CT snimanja i brojne laboratorijske testove. Svaki nalaz otvarao je nova pitanja, ali bez konačnog odgovora.
- Na kraju su ljekari zaključili da boluje od endometrioze i adenomiotičnih promjena, pa su je uputili na operaciju. Uklonjena je endometrioza, a kasnije je podvrgnuta i histerektomiji, zajedno s uklanjanjem slijepog crijeva. To je bio najteži trenutak njenog puta, jer je pristala na radikalan zahvat u nadi da će riješiti problem, ali se ništa nije promijenilo. Kako sama danas priznaje, taj rez u njenom tijelu bio je rana i na njenom povjerenju u medicinu – jer simptomi nisu nestali, već su postajali sve gori.
Godinama kasnije, konačno je otkriven pravi uzrok. Zdravlje joj nije uništavala bolest, već toksična buđ koja je godinama bila prisutna u njenim domovima. Njene spore i toksini udisani su svakodnevno, ulazili u organizam i polako ga trovali, dok je Laura prolazila kroz bespotrebne operacije i iscrpljujuće pretrage. Ta spoznaja bila je dvostruka: donijela je olakšanje jer je misterija konačno razjašnjena, ali i bijes jer je istina mogla biti otkrivena mnogo ranije, prije nego što je izgubila najbolje godine života i zdravlja.
Danas, kada svoju priču dijeli javno, Laura želi da upozori druge ljude da obrate pažnju na prostor u kojem žive. Ono što mnogi smatraju sitnicom, buđ u kući, može biti nevidljivi neprijatelj s razornim posljedicama. Njeno iskustvo postalo je svjedočanstvo o tome koliko je ponekad tanana granica između onoga što izgleda kao bolest i onoga što je zapravo posljedica okruženja. A za Lauru, to je i podsjetnik da je život previše dragocjen da bi bio izgubljen u tišini, dok buđ polako razara tijelo iznutra
