Saudijska Arabija je zemlja u kojoj životima žena upravlja skup strogih normi i ograničenja koja mogu izgledati zbunjujuće onima koji su navikli na evropske standarde. Kultura i zakoni ove nacije nameću striktna ograničenja na ponašanje žena, često ograničavajući njihova prava i slobode na način koji je teško shvatiti pojedincima izvan njenih granica.
- U Saudijskoj Arabiji žene su podložne ograničenju kretanja i ne mogu slobodno putovati ili se baviti raznim aktivnostima bez pratnje muške pratnje, poznatog kao “Mahram”. Njihova sposobnost da se zaposle, vjenčaju, obrazuju ili se čak podvrgnu medicinskim procedurama zavisi od odobrenja Mahrama. Pored toga, tokom policijskih ispitivanja, Mahram je taj koji identifikuje ženu i govori u njeno ime, jer joj nije dozvoljeno da skine svoj hidžab, koji joj skriva lice.
Čin vožnje, koji se u brojnim regijama smatra osnovnim pravom, zabranjen je ženama. Ova zabrana je praćena posljedicama za pojedince koji otvoreno pokažu svoje protivljenje ovoj zabrani.
Uprkos teoretskoj dostupnosti vozova za žene, njihov pristup je ograničen na određeni vagon koji se nalazi na zadnjem delu voza. Osim toga, većina autobuskih kompanija uskraćuje usluge prijevoza ženama, ne ostavljajući im drugog izbora osim da se oslone na alternativne načine prijevoza kao što su pješačenje, taksiji ili pomoć svojih mahramova.
Što se tiče odeće, žene su prinuđene da nose “abaju”, lepršavu crnu odeću koja obavija celo telo sa izuzetkom šaka, stopala i lica. U određenim regijama obavezan je i nikab koji pokriva cijelo lice, otkrivajući samo oči. Dok je princ Mohammed bin Salman Al Saud iznio ideju o odbacivanju ovog strogo reguliranog kodeksa oblačenja, većina žena odlučuje se pridržavati društvenih očekivanja kako bi izbjegla kritiku.
Uprkos tome što imaju pravo na obrazovanje, žene se suočavaju sa raznim ograničenjima kada je u pitanju pristup obrazovanju i mogućnostima zapošljavanja. Mnoge žene se odlučuju za tradicionalne ženske studijske programe, ali i nakon završetka školovanja nailaze na poteškoće u pronalaženju zaposlenja. Njihov pristup poslu zavisi od odobrenja muškog partnera, a često su ograničene na određene profesije kao što su medicinska sestra i podučavanje.
U mnogim slučajevima, uobičajeno je da pojedinci stupaju u brak u ranoj dobi, pri čemu brojne djevojke postaju supruge prije nego što dođu u pubertet. Sposobnost žena da izađu van granica svojih domova i učestvuju u vanjskim interakcijama je ozbiljno ograničena, što rezultira značajnim izazovima kada je u pitanju postizanje bilo kakvog privida autonomije unutar granica braka.
Podjela društva na osnovu spola je uobičajena praksa koja vodi ka uspostavljanju posebnih područja unutar javnih prostora, uključujući restorane, univerzitete i druge ustanove. Ova segregacija je čak evidentna u popularnim međunarodnim lancima brze hrane kao što su McDonald’s i Starbucks, gdje su odvojeni dijelovi namijenjeni pojedincima na osnovu njihovog spola.
Žene se nalaze u pravno i socijalno ugroženom položaju, jer njihova svjedočenja imaju manji značaj u odnosu na muškarce. Osim toga, pravna pitanja se često rješavaju na osnovu plemenskih tradicija, a ne na osnovu utvrđenih zakona. Nadalje, pravni sistem ne garantuje jednaka prava na nasljeđe za žene.
