Nakon bogatog iskustva s djecom i tinejdžerima, dr. Ivica Mladenović, psihijatar specijalist za bolesti ovisnosti, došao je do duboke spoznaje: roditelji uvijek čine uobičajenu pogrešku.
Često propovijedaju jedno, a prakticiraju drugo. Ključ odgoja kompetentnih, marljivih i ambicioznih pojedinaca ne leži u tome da im se daju najmodernije tenisice ili najskuplji telefon, već u nepokolebljivoj predanosti njihova dva najznačajnija uzora – majke i oca. Ugledna psihijatrica, gostujući u podcastu “Mamazjanija”, upozorava da se dijete koje svoje roditelje impresionira opsežnim poznavanjem interneta već u dobi od dvije ili tri godine često u samo nekoliko godina pretvori u ovisnika, zbog čega je potrebna bolnička intervencija.
Naglašava da djeca ne bi smjela biti odgovorna za razvoj ovisnosti o telefonu i internetu jer ih upravo ta ovisnost izolira od sudjelovanja u redovnim životnim aktivnostima. Doktorica Mladenović ističe da djeca nikada ne bi smjela odgovarati za svoje postupke. Naš vlastiti nedostatak kvalitetnog vremena provedenog s njima, kašnjenje u zajedničkim aktivnostima, i što je najvažnije, negativan primjer koji dajemo kada svjedoče da smo stalno zalijepljeni za naše telefone, odvlači ih u sferu virtualne stvarnosti.
- Virtualni svijet može djecu odvesti na put izolacije, emocionalne deprivacije, napuštanja obrazovanja, prijateljstva, pa čak i vlastite obitelji. Djeci ništa nije važnije od toga da su roditelji uz njih. Nedostatak dobrobiti proizašao iz pripovijesti zabrinjava jer su djeca sklona promatrati postupke svojih roditelja i oponašati ih. Ključ leži u činjenici da kada se djetetu pruži igra, rijetko će ono odbiti.
Djeca posjeduju ogroman entuzijazam, a roditelji su im u prvom redu. Roditelji imaju toliki značaj da može doći do sukoba lojalnosti. Čak i ako dijete želi nešto što je protivno željama njegovih roditelja, uvijek će, gotovo čudesno, poslušati upute svojih roditelja. To je zato što je djetetov najveći strah da ga roditelji napuste – strah koji je duboko ukorijenjen. Iako ne zagovara neograničenu upotrebu telefona među starijom djecom, naglašava važnost postavljanja ograničenja vremena ispred ekrana. Sasvim je u redu bez oklijevanja dati djedu telefon. Ipak, bilo bi mudro ponuditi mu nešto drugo nakon određenog vremena, npr. pola sata ili sat vremena.
Zapravo, on bi vjerojatno prihvatio ponudu vlastite tvrtke. Unatoč tome, važno je napomenuti da roditelji često nalaze veliko zadovoljstvo u tome da svjedoče kako je njihovo dijete mirno i tiho dok se igra s telefonom na podu, tepihu ili krevetu. To omogućuje roditeljima da pomisle: “Fantastično! Sada imam solidnih 15 minuta za sebe da se družim s prijateljima ili pregledavam društvene mreže!” Međutim, postaje problematično kada se tih 15 minuta neočekivano razvuče u dva sata. Na jednostavan način dao je jasno objašnjenje o razvoju samopoštovanja i uspostavljanju pravog sustava vrijednosti kod djece. Prema riječima renomiranog stručnjaka, kada dijete traži patike od 25.000 dinara, a roditelj ima plaću od samo 50 ili 60 tisuća dinara, ono je u dilemi.
Trebaju li potražiti alternativni posao i žrtvovati kvalitetno vrijeme s djetetom ili kupiti nešto pristupačnije, poput igračke od 2000 dinara, i baviti se aktivnostima poput “Monopola” ili “Ne ljuti se čovječe”? Stručnjak ističe ovu nevolju i ističe važnost pronalaženja rješenja. Stjecanje vrijednosti unutar obitelji igra vitalnu ulogu u uspostavljanju povjerenja.
Djeca promatraju ponašanje i reakcije svojih roditelja, tražeći zadovoljstvo kroz nježne geste poput zagrljaja, poljubaca i ulaska u kuću s osmijehom. Kada roditelji komuniciraju sa svojim djetetom pitajući ga o njegovom danu, razgovarajući o domaćoj zadaći i nudeći pomoć umjesto da jednostavno očekuju završetak, to potiče osjećaj vlastite vrijednosti i prepoznavanje da uspjeh u društvu nije određen materijalnim imetkom, već znanjem.
